Prosječni američki student koji je ove godine završio koledž dužan je u prosjeku 19.000 dolara na ime kredita koji je podigao kako bi financirao studij. Međutim, nakon godina povećavanja školarina i smanjivanja financijske pomoći za studiranje, neki studenti su danas po završetku koledža dužni i više od 100.000 dolara. Broj takvih studenata je, doduše, još uvijek malen, ali stalno raste.
U 2004. 8% studenata koji su završili fakultet bilo je dužno 40.000 dolara ili više, dok je u 1993. udio tih studenata bio samo 1,3%, pokazuju podaci neprofitne organizacije Project on Student Debt (Projekt za studentski dug). Oko 11% diplomanata s privatnih koledža dužni su 40.000 dolara ili više, u usporedbi s 5,5% onih koji su pohađali javne koledže ili sveučilišta i koji duguju isti iznos, kaže direktor te organizacije, Robert Shireman.
Zbog povećanja broja diplomanata koji imaju tako velike dugove, koje će teško otplatiti, povećala se i zabrinutost da ti diplomanti neće moći razvijati svoju karijeru u područjima u kojima su plaće tradicionalno skromne. Naime, gotovo četvrtina diplomanata javnih i 38% diplomanata privatnih koledža i sveučilišta, koji postanu učitelji ne mogu vraćati svoje dugove od početničke učiteljske plaće. Statistika je još poraznija za socijalne radnike, jer čak 37% diplomanata javnih i 55% diplomanata privatnih koledža, svoju karijeru socijalnog radnika započinju s dugom koji ne mogu vraćati.
Sandy Baum iz udruženja koledža i sveučilišta College Board, međutim ističe kako je broj onih koji studij završavaju s dugom kojeg ne mogu vraćati izuzetno malen. Dvije trećine studenata s kreditom za studij, fakultet završavaju s dugom od 15.500 dolara za one koji su završili javne i 19.400 dolara za one koji su završili privatne koledže ili sveučilišta. To, međutim, ne znači da ne treba brinuti za one koji su po završetku studija dužni mnogo više, naglašava Baum.
Neki diplomanti s ogromnim dugom priznaju kako su njihovo ponašanje i pasivnost pridonijelo nagomilavanju duga i žale što se nisu više potrudili pronaći financijsku pomoć za studiranje. Kada su potpisivali zajam, ističu, nisu bili svjesni da će ga možda morati otplaćivati i 30 godina nakon što završe studij. Otplata većine studentskih kredita je, naime, odgođena do završetka studija, pa studenti često zanemaruju svoja financijska ograničenja kada ih podižu i nisu svjesni posljedica dok računi ne stignu na naplatu. Izbor koledža i iznalaženje načina kako ga financirati je kompliciran i težak pothvat, ističe Robert Shireman.
Još su neki čimbenici doprinijeli porastu troškova studiranja. Tako, unatoč tome što su troškovi studiranja od 1990. porasli za 50%, državna pomoć za studiranje uopće nije rasla. Također, došlo je i do porasta kamatnih stopa na kredite za studij, a istovremeno sve više studenata, zbog pronalaženja boljeg posla, želi steći što viši stupanj obrazovanja.
Zbog svega toga, vrlo je vjerojatno da će sadašnji diplomanti svoj dug za studij otplaćivati i u vrijeme kada njihova djeca krenu na koledž. Bez obzira na to, studenti sve više uzimaju kredite za studij zbog toga što se pokazalo da se dugoročno ta investicija isplati. Naime, procjenjuje se da oni sa završenim fakultetom tijekom svog radnog vijeka zarade i do milijun dolara više od onih bez visokog obrazovanja.
(T.B.)
Izvor:
USA Today
