Poneseni obećanjima o velikoj zaradi Hrvati, ali i drugi državljani s područja bivše Jugoslavije skupljaju dokumente, obilaze američko veleposlanstvo gdje ih intervjuiraju o radnim navikama, poznavanju engleskog jezika i drugim preduvjetima, a sve to kako bi u sljedećih nekoliko tjedana u potrazi za poslom otputovali u jednu od najopasnijih zemalja na svijetu.
Međutim, mediji ne objavljuju podatak da najvažniji dokument za odlazak u Irak nije školska diploma ni američki pečat, već dokument koji će potpisati stomatolog. Zubarska potvrda najvažniji je dokument za odlazak u Irak. Jer po zubima se svaki leš prepoznaje.
U Iraku se traže vozači, kuhari, skladištari, električari, čistačice i medicinske sestre. Oko 5.000 američkih dolara mjesečno svota je zbog koje se isplati glavu držati u torbi.
Na pitanje gdje se sve u ovom trenutku nalaze hrvatski radnici, u kojim rizičnim zemljama, teško je odgovoriti. Hrvati su marljivi i izuzetno cijenjeni radnici, ali i prilično jeftina radna snaga.
"Pod čijim sve zastavama plove hrvatski pomorci i u kojim se zemljama nalaze teško je reći", kaže predsjednik Sindikata pomoraca Hrvatske Vladimir Svalina.
On pretpostavlja da je oko 15.000 naših pomoraca angažirano kod stranih poslodavaca, a kako se poslovi sklapaju izravno između poslodavca i pomorca, njihovo kretanje nitko u državi detaljno ne prati.
Ministarstvo vanjskih poslova unatoč apelima nije uspjelo uvesti praksu da se hrvatski radnici prijavljuju pri odlasku u rizične zemlje. Tako se za njihovu sudbinu uglavnom saznaje kad izbije kriza ili kad već bude prekasno.
U osiguranju što boljih uvjeta za svoje radnike u inozemstvu najdalje je otišao Ericsson Nikola Tesla. Ta tvrtka jedina u Hrvatskoj ima definirana pravila putovanja u rizične zemlje.
Kako kaže direktorica kompanijskih komunikacija Snježana Bahtijari, u tu je politiku uključena definicija rizičnosti zemlje u koju se putuje, popis visokorizičnih zemalja prema političkom, sigurnosnom i putničkom riziku, preporuka Ministarstva vanjskih poslova te preduvjeti za realizaciju putovanja.
"Svaki put u inozemstvo prijavljuje se preko posebnog programa, odnosno elektroničkog sustava putovanja. Svaki radnik koji putuje u inozemstvo mora u programu izabrati zemlju u koju putuje i elektroničkim putem ispuniti aplikaciju. Ako se pak odluči za visokorizičnu zemlju, o čemu odlučuje Ericssona, program ga automatski blokira", objašnjava Bahtijari.
Tvrtka osim toga svojim radnicima osigurava zdravstvenu skrb, financijski pokriva sve troškove liječenja i lijekove tijekom putovanja, a plaćaju im i posebno osiguranje u slučaju nezgode.
Također 24 sata dnevno za njih je dostupna centrala na koju mogu prijaviti bilo kakvu nepredviđenu situaciju. Od radnika se pak očekuje da se prije putovanja informiraju u koju zemlju odlaze i kakvi uvjeti, politički i sigurnosni, u njoj vladaju.
(A.T.)
Izvor:
Poslovni dnevnik
