Ako je suditi prema broju kandidata prijavljenih na prijemne ispite, pravo, novinarstvo, ekonomija, medicina te studiji za učiteljska i profesorska zanimanja, najtraženiji su fakulteti u Hrvatskoj.
Međutim, zanimljivo je kako se danas na tim, ali i na drugim fakultetima u znatno većoj mjeri obrazuju žene. Iako se spolna struktura hrvatskih studenata počela u korist žena mijenjati već u 80-im godinama, a od 90-ih su uvjerljivo zauzele primat na svim našim sveučilištima, taj omjer iz godine u godinu i dalje raste.
Također, sve do 80-ih godina muškarci su češće završavali fakultete, ali ih 90-ih žene sustižu. Tako je 1980. diplomiralo 55,4% muškaraca, a tek 44,6% žena. Deset godina kasnije diplomiralo je čak 53,7% žena, naspram 46,3%o muškaraca, a već 2005. godine Državni zavod za statistiku je zabilježio 59,6% diplomiranih žena, te 40,4% muškaraca.
Žene prevladavaju na visokim učilištima za obrazovanje socijalnih radnika te druge usluge socijalne skrbi, pa ih je 2005. na fakultetima koji obrazuju za ta zanimanja diplomiralo čak 98,8% žena te svega 1,2% muškaraca.
Ništa bolja spolna struktura nije ni na fakultetima za obrazovanje odgajatelja i učitelja jer prema broju diplomiranih žena, njih je čak 94,6 posto. Studentice također uvjerljivo prevladavaju u biološkim znanostima. Tamo je pak 2005. diplomiralo svega 18,2% muškaraca.
Zdravstvo, humanističke te društvene znanosti bezrezervno pripadaju ženama, koje su brojnije i na umjetničkim akademijama, dok su u podjednakom omjeru muškarci i žene diplomirali na fakultetima za obrazovanje u fizikalnim znanostima, prerađivačkoj industriji i preradi, poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu, veterini, te na onima koji se smatraju visokoškolskim institucijama za osobne usluge i zaštitu okoliša.
Promatrajući ovaj fenomen, zanimljivo je pogledati kakva je spolna struktura nakon sedmog stupnja obrazovanja. Iako se tijekom posljednjih 30-ak godina promijenio, spolni primat žena još nije zaživio. Tako je, primjerice, 1962. godine bilo tek 20,4% žena magistra i magistra znanosti, 1990. 38%, a već 2005. 48,6% naspram 51,4% muškaraca.
Žena s magisterijem najviše je u prirodnim i humanističkim znanostima, slijede biomedicina i zdravstvo, te društvene znanosti, a najmanje ih je u tehničkim i biotehničkim znanostima.
Da žene ipak ulaze u sve pore visokog obrazovanja dokazuje i njihov udio u doktorima znanosti. Godine 1964. na deset doktora bile su svega dvije žene, a 2005. omjeri su se gotovo izjednačili. Postotak muških doktora iznosio je te godine 54,8%, a žena 45,2 posto.
Međutim, razlog opadanju broja žena koje nastavljaju školovanje i nakon završetka studija u odnosu na ukupan broj, jesu nove uloge koje dolaze s obiteljskim obavezama, pri čemu je ženama u odnosu na muškarce tradicionalno ostavljeno malo prostora za angažman na polju daljeg usavršavanja pa tako i na polju obrazovanja.
Profesorica na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, Nadežda Čačinović navodi kako je u praksi situacija ipak drugačija.
Ona je za primjer navela studij povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu koji je već desetljećima uvjerljivo ženski studij, no profesori su muškarci.
"Profesori će češće za svog asistenta na studiju ustoličiti muškog kolegu nego ženskog pravdajući to činjenicom da su oni zbog iznimno malog broja upisanih motiviraniji za daljnje usavršavanje", objašnjava profesorica.
"Žene po završetku fakulteta obično stupaju u brak i rađaju djecu. Možda bi neke od njih i htjele nastaviti školovanje, ali zbog nefunkcioniranja institucija za skrb o djeci, te nerijetko zbog obveze da svaki slobodan trenutak provedu uz dijete, a ne primjerice u nekom laboratoriju gdje je njihova prisutnost imperativ, takve je odluke teško donijeti, a još teže poštovati", zaključila je Čačinović. (V.K.)
Izvor:
Poslovni dnevnik
