Iako je nakon 2000. godine većina zemalja srednje i jugoistočne Europe konačno počela bilježiti stabilan gospodarski rast, taj razvoj nije prenesen na oporavak u zapošljavanju.
Samo su Slovenija, Bugarska, Hrvatska, Estonija, Mađarska, Latvija i Slovačka posljednjih godina postigle pozitivan, iako vrlo skroman, porast zaposlenosti.
Sve druge zemlje u regiji još uvijek su suočene sa smanjenjem zaposlenosti pa se gospodarski rast još uvijek može okarakterizirati kao rast bez radnih mjesta.
S takvim zaostajanjem za 15 starih članica EU sve zemlje u regiji suočene su s istim izazovom - koji je idealni model "fleksigurnosti" tržišta rada koji podrazumijeva olakšavanje otpuštanja, socijalnu sigurnost za vrijeme nezaposlenosti te relativno brz pronalazak novog posla.
Izazove idealnog modela fleksigurnosti stoga su preispitale vrsne stručnjakinje Međunarodne organizacije rada, Sandrine Cazes i Alena Nesporova, a rezultat svega je istoimena knjiga "Fleksigurnost".
Uz analizu tržišta rada u srednjoj i jugoistočnoj Europi knjiga sadrži i detaljni presjek 5 tranzicijskih zemalja - Bugarske, Hrvatske, Mađarske, Litve i Poljske.
Autorice ističu da u većini članica EU i država kandidatkinja zaista postoji trend prema sve većoj fleksibilizaciji zapošljavanja. To se uglavnom odražava u sve većoj učestalosti ugovora s ograničenim trajanjem koji su rašireniji među muškarcima i odnose se, prije svega, na mlade ljude i niskokvalificirane radnike koji često prihvaćaju takve nesigurne uvjete zapošljavanja.
Mađarska, Češka i Slovačka iz skupine tranzicijskih zemalja imaju najfleksibilnije radno zakonodavstvo, poslovi u tim zemljama nisu jako zaštićeni i postoje brojni problemi na tržištu rada, što ne ide u prilog poslodavcima koji traže fleksibilizaciju.
Tržište rada u Hrvatskoj, koje je za Međunarodnu organizaciju rada analizirala bivša ravnateljica Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Sanja Crnković-Pozaić, također prolazi kroz razdoblje promjena.
"Hrvatsko tržište rada je segmentirano i relativno nerazvijeno s niskom razinom prostorne i međusektorske pokretljivosti radne snage, ali sa sve većom fluktuacijom i radne snage i radnih mjesta", zaključuje Crnković-Pozaić.
Jedan od glavnih problema s kojim se danas susreće većina radnika kod novog zapošljavanja su ugovori na određeno vrijeme, što pokazuje da su mladi danas u izrazito nepovoljnijem položaju pri pronalasku zaposlenja.
Analiza bi trebala biti zanimljiva sindikatima, poslodavcima, Vladi i stručnjacima koji se često razilaze u raspravama o tome jesu li hrvatski radnici previše zaštićeni.
Dio stručnjaka tako tvrdi da hrvatski radnici uživaju sličnu razinu zaštite kao i europski, međutim, kada je riječ o pravima radnika za vrijeme trajanja sudskih postupaka i gubitka zaposlenja, europski radnici uživaju daleko bolju zaštitu. (A.T.)
Izvor:
Jutarnji list
