Liječnici su jedna od najugroženijih profesija s obzirom na mogućnost razvoja stresa i burnouta (izgaranje na poslu), zaključila je psihijatrica Mirjana Grubišić Ilić iz KB-a Dubrava, na nedavnom simpoziju u Opatiji koji se bavio položajem bolničkih liječnika i paradoksalnim urušavanjem njihova ugleda i dostojanstva.
Liječnici su po udjelu stresa na poslu u skupini s policajcima, novinarima, ratnim reporterima, prosvjetnim djelatnicima i socijalnim radnicima, dok su menadžeri, za koje se misli kako su tu najugroženiji, tek u drugoj polovici ljestvice.
Najugroženije skupine unutar liječničke profesije su onkolozi, liječnici u hitnoj službi, oni koji rade u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, porodničari, psihijatri i kirurzi.
Iz svjetske literature poznato je da je 1994. godine 27% bolničkih liječnika imalo neke psihičke poremećaje.
Osam godina kasnije, 2004., ima ih 32%, a raspon bolesti je od anksioznosti, depresije, ovisnosti o psihoaktivnim sredstvima (lijekovi, alkohol, droga) do visoke stope samoubojstava.
Više od pola psihijatara težak stres doživljava nakon suicida pacijenta, a ni sami od njega nisu imuni.
Prema podacima iz SAD-a, samoubojstvo počini 3% liječnika i 6,5% liječnica (u općoj populaciji tom "izlazu" skloniji su muškarci).
U Norveškoj je stopa suicida 47,7 na 100.000 stanovnika među liječnicima i 32% među liječnicama, a u drugim visokoobrazovnim skupinama je oko 20%, odnosno 13% među fakultetski obrazovanim ženama.
Grubišić navodi i nedostatak samopouzdanja koji do psihičkih poremećaja dovodi više od 5% liječnika, a 9% i do burnout sindroma.
Stres je na neki način već ugrađen u liječnički poziv i može imati pozitivan predznak. Negativni se mora barem ublažiti s obzirom na važnost profesije, odnosno probleme kao što su prekapacitiranost poslom, prekratki rokovi za izvršenje, dvadesetčetverosatna odgovornosti te svakodnevne nepredviđene situacije. (A.T.)
Izvor:
Vjesnik
