Za razliku od Hrvatske, industrije nekih zemalja unatoč krizi i gašenju radnih mjesta, povećavaju svoju produktivnost
Iako je od početka krize u Hrvatskoj, posebice u industriji, ugašeno mnogo radnih mjesta, sudeći prema brzini kojom se urušava proizvodnja, nova otpuštanja u narednim se mjesecima čine neizbježnima.
U lipnju je industrija imala oko 24.000 ili 9,5 posto manje zaposlenih nego u istom mjesecu lani. No, industrijska proizvodnja u istom je razdoblju smanjena za čak 13,7 posto.
Stoga ne čudi podatak da je u prvih šest mjeseci ove godine proizvodnost rada u Hrvatskoj bila dva posto manja nego u istom razdoblju lani, pišu Miroslav Kuskunović i Marina Klepo u Jutarnjem listu. Usporedbe radi, u prvoj polovici 2008. proizvodnost rada je rasla za 5,6 posto.
Jednostavnija i jeftinija prilagodba
Međutim, pojedine zemlje, poput SAD-a, i unatoč recesiji, bilježe povećanje radne produktivnosti. Smatra se kako je glavni razlog tome mnogo jednostavnija i jeftinija prilagodba novim tržišnim uvjetima, čak i uz otpuštanje viška zaposlenih, što Americi daje prednost pred ostalim zemljama.
Osim toga, mnogi miješaju produktivnost i radišnost, vjerujući da se uz veći rad može postići i veća produktivnost. Međutim, poboljšanje produktivnosti ne znači raditi duže i teže, već pametnije.
Jednostavno, treba pronaći učinkovitiji način da se uz isti napor proizvede više i bolje. U tome mogu pomoći tri faktora: ulaganje u opremu, prije svega informacijsku i komunikaciju, ljudski kapital, odnosno kvaliteta i cijena radne snage, te inovacije. Zemlje koje su inovativne i bolje se prilagođavaju izazovima globalne ekonomije mnogu su učinkovitije i konkurentnije.
Različita metodologija
Kriza i značajan pad proizvodnje itekako su utjecali na učinkovitost proizvodnje u Hrvatskoj. Podaci pokazuju da je, primjerice, u prerađivačkoj industriji ona manja za 3,4 posto, ali u nekim sektorima situacija je i mnogo gora. U proizvodnji metala proizvodnost je smanjena čak 26 posto, u kožarskoj industriji 24 posto, a gotovo 22 posto u proizvodnji duhana.
SDP-ov gospodarski stručnjak Ljubo Jurčić pritom napominje da se produktivnost u Hrvatskoj ne mjeri prema istoj metodologiji kao u svijetu.
"Hrvatska statistika ne prati produktivnost, već proizvodnost rada u industriji koja se mjeri tako da se ukupnu količinu proizvedenih proizvoda podijeli s brojem radnika", kaže Jurčić.
I sindikati ovu statistiku uzimaju s rezervom. Glavni ekonomist Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) Mario Švigir smatra da je proizvodnost zapravo porasla.
"Ista količina rada sada je raspoređena na manji broj ljudi, čime se automatski povećava i produktivnost. To dugoročno ne donosi dobre rezultate, jer se realni rast produktivnosti mjeri na drugačiji način – kroz investicije, rast proizvodnje, narudžbi itd", dodaje Švigir.
Mjere zakasnile
Slično razmišlja i Jurčić koji tvrdi da je posljednjih godina kod nas produktivnost rasla isključivo zbog smanjivanja broja radnika. "Ako je neka tvrtka imala određenu proizvodnju uz 300 zaposlenih, a sada je uz moderniju tehnologiju, organizaciju rada i obrazovaniji kadar postiže sa 100 zaposlenih, naravno da je došlo do rasta produktivnosti", objašnjava Jurčić.
Međutim, iako je produktivnost možda i rasla, industrija ima drugi, još veći problem – pad narudžbi. Stoga dio industrijalaca ističe da je, za razliku od SAD-a, Hrvatska Vlada antirecesijske mjere donijela prekasno, a k tome joj je nedostajalo i odlučnosti. (V. K.)
Izvor:
Jutarnji list
