Poštujete li tuđe vrijeme koliko i svoje?
Tipičan početak dana: budilica zvoni u 6:30, stisak tipke za odgodu blaženih petnaestak minuta. Urla ponovo, partner Vas povlači za ruku, ustajete i tapkate do kupaone. Obavljate jutarnju higijenu, ali vrijeme kao da je počelo teći u nekoj drugoj dimenziji: odjednom je 7:30. Djeca još pospano (i napol obučeno) bosim nogicama uspijevaju naći putanju u kojoj Vam baš smetaju, a moraju na vrijeme stići u školu.
Partner u hodu dodaje šalicu kave, ruksaci su djeci na leđima, čujete kako su vrata zalupljena i odjednom shvatite da imate vremena…prolistati novine. Sjedate u miru, pomireni sa sobom, samo pročitati naslove. Nakon onog što se Vama činilo kao par minuta, pogled na sat izaziva trnce u želudcu. Pa opet ćete zakasniti. Počinje stresna jurnjava koja je tako tipična za Vaš svakodnevni, rutinski kaos. Adrenalin se diže, promet je kaotičan, razina stresa velika za početak dana.
Dobrodošli u svijet ovisnika o kašnjenju. Ovisnika? O da, odabrali ste adrenalin i stres. Za neke od nas kašnjenje je životni stil – uobičajena pojava – čak i do te mjere da su se kolege i prijatelji navikli na nju te Vam obično šalju termin sastanka pomaknut pola sata unaprijed (u odnosu na pravi) kako bi znali da ćete stići na vrijeme.
Osobno, stalno kašnjenje jedne te iste osobe doživljavam kao izraz nepoštovanja mog vremena.
Kako prestati? Neću davati savjete poput "trebali biste napraviti terminsku listu aktivnosti" ili "organizirajte bolje svoje vrijeme" (što nije loša ideja, za početak). Umjesto da sami sebi dajete nerealna obećanja poput, "od sutra ću prestati kasniti", predlažem da prvo, recimo tjedan dana, promatrate sami sebe. Pratite sebe u situacijama kada kasnite i napravite mentalne bilješke o tome kako se Vi osjećate u trenutku kada spoznate da ne stižete na vrijeme. Čim više osvijestite sebe u tim trenutcima, bolje ćete moći postaviti svoj cilj koji vodi tome da počnete dolaziti na vrijeme.
Nakon što ste sami sebe gledali u takvim situacijama, počnite razmišljati o tome što svojim kašnjenjem radite drugima. Činjenica jest, da kad netko kontinuirano kasni, da je to jednostavno nepristojno. Još pogotovo ako primijetite da, recimo, neki kasne na dogovor za kavu, ali ne kasne na poslovni sastanak na kojem će potpisati novi ugovor koji će im donijeti dobit. I to treba sagledati: postanite svjesni kome kasnite i zašto, priznajte to sami sebi. Ovo će sigurno biti blisko mnogim ljudima koji su ovisnici kašnjenja: razlučuju "bitne" od "nebitnih" terminskih dogovora. No, osim što Vas "lupa" adrenalin dok kasnite, promislite što prolazi kroz glave ljudi koji Vas čekaju. Svaki put. Za svaki dogovor.
Naslušali ste se tema o upravljanju vremenom (volim reći: "upravljanju sobom u vremenu"), znate nacrtati matricu hitno/bitno, vodite uredno planer dana i popisujete sve svoje obveze mjesecima unaprijed. Krasno. Što Vi imate od toga, osim urednog izvršavanja svojih obveza? Imate zadovoljstvo upravljanja sobom. I to je važan faktor koji vodi k daljnjem pridržavanju svog osobnog vremenskog rasporeda. Zadovoljstvo načinom na koji koristite svoje vrijeme je velik izvor zadovoljstva svojim životom općenito.
U redu, kako sad to primijeniti? Promatrali ste sami sebe dva tjedna, znate da kasnite, znate kome kasnite i dobro ste promislili kako se drugi osjećaju kad im kasnite. Budimo realni, uz svu moguću želju, promjena se neće dogoditi odmah, drugi dan nakon Vaše čvrste odluke da više ne kasnite.
Što može pomoći? Na primjer, nemojte se oslanjati na druge. Preuzmite odgovornost. Ako Vas partner ujutro budi jer Vi "ne čujete" budilicu, zamolite ga da više ne pomaže. Ako ste navikli da Vas tajnica, ili prijateljica, podsjećaju na termine sastanaka koje ste Vi dogovorili, recite im da želite preuzeti sami brigu o svojim dogovorima. Odstranite sve "štapove" na koje se naslanjate.
Pomaže i ako smanjite ono što Vam odvlači pozornost. Isključite zvuk koji Vam javlja da je stigla nova poruka (ili mailom, ili na mobilni telefon), ali uspostavite pravilo kada ćete provjeravati poruke (svakih sat vremena, svakih dva sata). Budite realni kada razmišljate o vlastitoj percepciji vremena – nemojte misliti da ćete postati točni ko sat nakon tri tjedna spartanskog vježbanja dolaska na vrijeme. Nećete. Vrlo je vjerovatno da će stvaranje ove nove navike potrajati od tri do šest mjeseci.
Primijenite mali trik s vremenom: navijte sat petnaest minuta ranije. To jest, satove, uključivo i onaj kojeg prvog ugledate ujutro kad se probudite (ovo primjenjujem već dugo, i radi).
Za kraj, uživajte u situaciji kada na vrijeme stignete na sastanak. Budite ponosni na sebe kad uranite nekoliko minuta: moći ćete odahnuti, priznati sebi svoj uspjeh i opušteniji nastaviti dalje.