Kad osjetite poriv da zaustite: imate li uistinu što za dodati, ili se jednostavno pravite pametni?
U "najobičnijem" razgovoru s prijateljima uz kavu, intervjuu za novi ili bolji posao, ili razgovoru s kolegama na poslu: uvijek se pojavi netko tko "pametuje". Sad, ne govorim o onima koji jednostavno govore previše, možda samo zato da popune prazninu tišine. Vjerujem da mi možete nabrojati niz situacija u kojima ste iznijeli izvrsnu ideju (razrađenu, naravno), samo da bi onda slušali kako netko ima poriv "dodati – još nešto". I to, uobičajeno, JA rečenicom.
To nije rijetkost. Često vidite pametne, sposobne ljude koji vole poentirati u razgovoru, pokazivati svoj britki um na način da oni mogu jednostavno "dodati" više, uvidjeti još onaj mali detalj koji unaprjeđuje cijelu stvar (a Vi, ga,eto, niste uvidjeli). Ili jednostavno, šefove, koji uvijek osjećaju potrebu dati "svoj doprinos", na trošak rada drugih, naravno.
Meni se to nebrojeno puta dogodilo: radiš na projektu, razvijaš ideju mjesecima, razradiš je do najfinijih detalja i znaš da je dobra. Dolaziš nadređenoj osobi, s pripremljenom prezentacijom i odgovorima na moguća pitanja. Sve je dobro, no umjesto da od šefa čujete odobrenje i zeleno svjetlo: "Izvrsno. Go for it!", gledate kako se čelo mreška, oči tamne od koncentracije, samodopadni osmijeh, i slijedi nešto poput: "Jako dobro, no bilo bi izvrsno kada bi još…"
Ne kažem da ste savršeni i da taj šefov dodatak ne bi zaista poboljšao stvari. No, kada to vraća cijelu priču na početak, iziskuje ponovni višemjesečni rad, a rezultatu ne doprinosi više od par postotaka i, kad ideja u cijelosti prelazi u "vlasništvo" menadžera, gubite volju, zar ne?
I ja sam to znala činiti svojim podređenima. No, uistinu, je li nekoliko postotaka koji unaprjeđuju ideju vrijedno gubitka motivacije i volje za realizacijom? Nije. Zato je u ovakvim i sličnim situacijama bolje šutjeti i ne "nadodavati" na ideju.
Krenite od danas: pratite svoje reakcije kada razgovarate sa svojim timom. Prije no što zaustite dati svoj komentar/nadopunu/prijedlog, zapitajte se: "Hoće li ovo što želim dodati, u većem omjeru utjecati na boljitak samog posla ili će više utjecati na usporavanje procesa, dodatne poslove, dugotrajniji rad i pad motivacije?"
Isto se može primijeniti i na sastanke s kolegama, pogotovo u timskom radu. Procijenite je li Vaš komentar na nečiju ideju, nešto što će utjecati na efektivnost rada čitavog tima ili samo želite pokazati koliko ste pametniji od ostalih.
Što je najbolje, "pametovanje" se primijeti. I nije ugodno, niti za one koji to rade, niti za one kojima se to radi. Zapravo, umjesto da "poboljša" stvari, ono stvara vrlo jak otpor.
Stoga je ovo klasičan izazov za pametne i uspješne ljude, zamka u koju često svi znamo upasti. No, želite li postati uspješni, nužno je premostiti status stručnjaka i postati osoba koja vodi, motivira i pruža podršku: menadžer i coach u jednom.
Upravo je zato usvajanje coaching vještina za menadžere, usvajanje načina vođenja ljudi, i to ne samo kao alat za razvoj. Uspješni menadžeri više zaista nisu samo "oni koji donose odluke". Oni su također kupci usluga koje im pružaju njihovi zaposlenici. I kao u bilo kojem drugom poslovanju, nalaze se između "kupaca" i "dobavljača", internih ili eksternih.
U velikoj mjeri, njihovi "dobavljači", odnosno zaposlenici imaju više dubinskih informacija o poslu. A coaching je alat kojim možete facilitirati donošenje odluka, kao i razvijati svoje "dobavljače", jačati njihov moral, otvarati prostor za kreativnost te pružati podršku i oslonac. Jednostavno, osloboditi potencijale!
