Odgovorite, zaboga, na te zamolbe!
Vjerojatno ste primijetili: što više raste broj nezaposlenih, sve je više savjeta posloprimcima, s raznih strana i iz mnoštva izvora. Kako napisati životopis, kako se pripremiti za razgovor, kako se obući, počešljati, koristiti "govor tijela", retoričke bravure, "prodati se", stvoriti od sebe "brand", ostaviti dobar prvi dojam, što "da" i što "ne". Neki su izvrsni, mnogi dobri, a o nekima radije i ne bih.
Potražite li pažljivo, unutar ovog portala naći ćete korisne: kad se nakon nekog vremena opustite pa Vas prilike prisile nanovo tražiti posao, mnoštvo dobrih savjeta udaljeno je par klikova mišem. Jedna moja specijalnost kao coacha je karijerni coaching, dakle, i sama to radim: pomažem ljudima u osmišljavanju svog karijernog puta i traženju novog/boljeg/adekvatnijeg posla.
Traženje posla uistinu je zahtijevan posao u kojem trebate dobrano "potegnuti" i temeljito se pripremati ako želite doći do željenog cilja, odnosno posla. I znam: potrebno je uložiti puno rada. Ono što je uvijek prisutno kod dobro pripremljenih posloprimaca je i element poštovanja: iz poštovanja prema poslodavcu i željenom poslu nećete poslati fotokopiran životopis "općeg usmjerenja", ili nečitkog rukopisa s gramatičkim bravurama (uostalom, poslodavci ionako odmah, na prvi pogled – bez čitanja, eliminiraju one koji ne udovoljavaju temeljnim kriterijima).
No, isto tako, primjećujem da bi bilo potrebno i za poslodavce organizirati isto, masovno i na svim razinama. Element poštovanja i temeljne pristojnosti u odnosu prema posloprimcima, bilo kod poslodavaca iz realnog ili državnog sektora, kod nekih je netragom nestao.
Govorim o temeljnom bon-tonu poslodavaca.
Nedavno sam o tome razgovarala s grupom poslovnih ljudi. Neki su tvrdili da njihove tvrtke nisu "nepristojne", ali, kako zaboga odgovoriti na 700 poslanih zamolbi (odgovor: primite se posla?)? Drugi su tvrdili da to "veliki" ne rade, da to čine samo mali privatnici, oni s jedva jednim zaposlenim (naravno, oni koji rade za "velike"). Treći su se kleli da se to jednostavno ne može dogoditi u (baš toj) državnoj službi u kojoj rade. Pa sam napravila probu: poslala sam svoj životopis, prilagođen oglašenom poslu, na nasumice odabrane tri tvrtke koje odgovaraju gornjem opisu. Naravno, niti od jedne nisam dobila apsolutno nikakav odgovor.
Pa niti od one koja je državna, a oglasila je radno mjesto koje se financira iz EU fondova i za koje kažu da vrijedi procedura odabira kandidata po EU normama i opisu radnog mjesta (samo nisam uspjela shvatiti koja je to norma koja propisuje da se na molbe ne odgovara pismeno, a da se usmeno ne daju nikakve informacije?!). Uglavnom, naravno, dobije se dobrana slika: ja, naravno, vjerujem i znam da postoje i oni koji pošalju "šprancu" odgovora na 1.000 adresa, no pitanje je samo koliko ih ima.
Kako prevladava mišljenje posloprimaca da "više nitko ne odgovara", krenimo redom.
Poslodavci, ponovimo nekoliko temeljnih pravila pristojnosti:
1. Pismeno komuniciranje – poslovno je komuniciranje. OK, tražite fino otipkane životopise, pregledne i vješto sročene, one koji ističu prednosti kandidata prema oglašenom radnom mjestu. No, što tražite, to morate i sami pružiti: napišite, zaboga, tu šprancu "odbijenice", već za ljude koji nisu prošli prvi krug! To je temeljna pristojnost prema ljudima kojima možda egzistencija ovisi o tome hoće li ili ne dobiti taj posao! Ne odgovoriti na poslanu zamolbu je blago rečeno, prosto ponašanje.
2. Pristojan poslovni izgled – većina dobro pripremljenih posloprimaca neće na razgovor doći u izlizanim, rupičastim trapericama, pa ni za najkreativniji posao na svijetu . Nemojte misliti da Vi, kao poslodavac imate ekskluzivno pravo ukazati se na razgovoru u bilo kakvom izdanju. Profesionalnost cijele tvrtke odražava se i na Vama, zar ne?
3. Ugasite mobilne aparate – posloprimcima je već "utuvljeno" da ih ugase već prije ulaska u prostoriju u kojoj se obavljaju razgovori za posao. E sad, kako to izgleda kad se poslodavac usred razgovora prima za mobitel, javljajući se na neodgodivi poziv? Odvojite vrijeme za posloprimce na razgovoru, posvetite im se, nasmiješite se, slušajte ih aktivno, dajte im povratnu informaciju. Komunicirajte.
4. Priprema je važna – posloprimci se pripremaju, proučavaju tvrtku, raspituju kod poznanika, čitaju godišnja izvješća, forume, surfaju i googlaju: isto se i od Vas očekuje. Pripremite se! Dajte im točan opis radnog mjesta, zadataka, opišite tipičan radni dan – budite iskreni i objektivni u opisu svakodnevnog poslovanja i onog što se očekuje. Olakšavate mogućnost odluke i sebi i potencijalnom kandidatu. Razgovori s kandidatima nisu nužno dosadna procedura koju "morate odraditi": pa od tih ljudi možete mnogo saznati o svojoj tvrtki, načinu na koji je percipiraju i još štošta drugoga.
5. Povjerenje – poštujte što Vam je rečeno u povjerenju. Glas o onima koji to ne čine vrlo se brzo proširi u poslovnom svijetu.
6. Diskriminacija – zakon je vrlo jasan. Budite i Vi – poštujte ga. Ne zaboravite: i dobna diskriminacija je – diskriminacija.
7. Stručnost u zapošljavanju vs. bahatost – jedno nije = drugome. Pa čak ni kad posloprimac koji se nalazi pred Vama postavlja pitanja o Vašoj tvrtki na koja odgovore o znaju i vrapci na grani. Ismijavanje, bahatost, cinizam i sl. nisu primjereni niti pristojni.
Ovdje ću, zasad stati. Vjerujem da i Vi možete dodati još poneko pravilo, slobodno izvolite.
Obzirom da je nepristojno ponašanje, u osnovi, izraz osobnog nepoštovanja drugih, upravo takvo ponašanje čini štetu svima koji su u takvom odnosu, pa i društvu u cjelini. Takvo ponašanje čini radnu atmosferu neugodnom i u konačnici, neproduktivnom.
No, kao coach uvijek ću, opet i ponovo naglasiti: prvi korak u doprinosu "popravljanja" ovakve slike je pažljivi osvrt na vlastito ponašanje. Budite izvrsni posloprimci: pa ako i netko pomisli da ste "predobri" ili "preuglađeni", barem ste se na taj način istaknuli u masi. Kao drugo, počnite cijeniti sve one koji rade svoj posao, najbolje što znaju: svaki je dobar i vrijedan. Kao i onaj kojeg Vi radite ili želite raditi, zar ne?
I konačno, napravite mentalne zabilješke pristojnosti/nepristojnosti tvrtke u kojoj se želite zaposliti: primijetite li previše nepoštovanja, bezobzirnosti, ravnodušnosti ili jednostavno nepristojnosti, promislite koliko će plaća koju možete primati biti dovoljna naknada za život u toj i takvoj korporativnoj kulturi…
