Koprivnički majstor u svojoj obućarskoj radionici cijene nije mijenjao deset godina. Kaže da posla ima, ali više nitko ne traži da cipele izrađuje, već ih samo popravlja.
"Mnogo se popravlja i to dosta robe koja bi se trebala baciti, poput jeftine, kineske. Ljudi kupuju cipele za 50 kuna, a gotovo toliko stoji i popravak. Ali, mi smo takva nacija, uvijek se lovimo za ono što je jeftinije", kaže Darko Frankol (46), koprivnički majstor obuće i vlasnik obućarske radnje i kožne galanterije Moby Dick u kojoj je četvero zaposlenih.
Posla ima, iako ne kao nekada, a zarada je manja. Žalosti ga što se njegova struka ne cijeni dovoljno, tim više jer drži do kvalitete i radi isključivo s kožom.
"Kad ti se pokvari automobil, ne pitaš mehaničara koliko to košta, samo tražiš da ti ga što prije osposobi. Isto je i s računalom ili mobitelom. A kada ljudi dođu šusteru, za posao koji stoji stotinjak kuna, misle da vrijedi 20 ili 30 kuna. Nekad su se radile cipele i čizme po narudžbi, ali već ih godinama ne radimo jer je interes bio zanemariv", rekao je Frankol, koji ne skriva nezadovoljstvo odnosom vlastodržaca prema obrtnicima poput njega.
"Nameti su dosta veliki. Zašto moramo plaćati porez na tvrtku ili naziv za svaki izdvojeni pogon. Zašto PDV na takve, deficitarne djelatnosti nije primjerice 10 ili 13 posto, kao što je za ugostitelje", pita se Frankol.
Cijene ipak nije mijenjao desetak godina iako troškovi neprestano rastu.
"Živim od malih ljudi, radnika i seljaka. Ako oni nemaju, nemam ni ja. A ako nemam ja, ne mogu kupovati materijal i repromaterijal ni strojeve", zaključuje Frankol.
Izvor: Večernji list
