Od proširenja EU najviše koristi imali su visokoobrazovani radnici i ostali stručnjaci, dok stariji i niže obrazovani najčešće odbijaju zaposlenja izvan mjesta stanovanja
Posljednjih godina sve veći broj građana EU radi u drugom gradu ili čak u drugoj državi, pokazuje europska studija provedena nad 7.220 zaposlenika u Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Španjolskoj i Švicarskoj.
Iako je ovakav trend pozitivan, autori upozoravaju na njegove negativne uzroke. Naime, znatnom broju zaposlenika mobilnost je nužna kako bi izbjegli nezaposlenost i socijalnu isključenost.
Čak 60 noći na putovanjima
Rezultati pokazuju da je gotovo 50 posto Europljana do sada već radilo izvan mjesta stanovanja, ali isključivo zato jer im je to bilo nametnuto financijskom situacijom. Potvrđuje to i podatak prema kojem se 53 posto ispitanika protivi radnoj mobilnosti, a na dugačko putovanje ili preseljenje radi posla pristali bi samo pod određenim uvjetima.
Među onim radnicima koji putuju na posao, njih 41 posto dnevno potroši barem dva sata za odlazak i povratak s posla, pokazuje studija. Među ostalima, 29 posto radnika provede barem 60 noći godišnje na putovanja koja su povezana s poslom, a riječ je uglavnom o vikend radnicima ili sezonskim zaposlenicima.
Tek je manjina mobilnih zaposlenika (14 posto) radi zaposlenja preselila u drugi grad, dok je udio onih koji su radi posla preselili u drugu državu još manji i iznosi 4 posto. Međutim, i takav je udio znatno veći od prijašnjeg, kada je do priključenja Bugarske i Rumunjske, u stranoj državi živjelo i radilo tek 1,5 posto građana EU.
Veći izazov za žene
Seljenje radnika u druge države, a time i povećanje mobilnosti koče mnoge europske zakonske regulative, ali i zemlje poput Njemačke i Austrije koje su do kraja odlučile zadržati ograničenja za useljavanje radnika iz novih članica EU.
Autori studije naglašavaju da su od proširenja granica EU najviše koristi imali visokoobrazovani radnici i ostali stručnjaci koji su zbog manjka radne snage vrlo traženi na tržištu. S druge strane, stariji i osobe nižeg stupnja obrazovanja najčešće odbijaju čak i zaposlenja zbog kojih bi se morali seliti u drugi grad.
Budući da ženama mobilnost predstavlja veći izazov nego muškarcima, one koje se ipak odluče prihvatiti posao u inozemstvu ili izvan mjesta stanovanja u više slučajeva odgađaju brak i majčinstvo.
Posljednja prilika
"To izravno šteti demografiji", upozorila je suautorica studije prof. Anna Giza-Polesczuk. Ona je stoga pozvala vlade zemalja i poslodavce da razviju strategiju koja će istodobno poticati mobilnost i suzbijati njezine negativne posljedice.
Autori su ipak zaključili da se mobilnost radnika općenito povećava, iako većina njih pokušava postići kompromis između emocionalnih veza i potreba na tržištu rada.
Međutim, neki su doslovno prisiljeni na prihvaćanje mobilnosti, poput 25 posto onih kojima je posao izvan mjesta stanovanja ostao posljednja prilika da si osiguraju ugodniji život, pokazala je studija. (V.K.)
Izvor:
EurActiv
