Volonterski rad smanjuje negativne posljedice nezaposlenosti, potiče aktivno uključivanje u zajednicu te nerijetko direktno dovodi i do radnog mjesta
Volonterski rad dobiva sve veći značaj i u Hrvatskoj, a neplaćenim društvenim radom sve se više bave pojedinci, ali i tvrtke koje izravno potiču svoje zaposlenike. Dapače, pod utjecajem demokratizacije i razvoja civilnog društva volontiranje je postalo prihvatljiva i poželjna aktivnost.
Istraživanje Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva iz 2005. godine pokazalo je da u Hrvatskoj volontira tek 5 posto stanovništva, dok je Institut Ivo Pilar ipak došao do optimističnije brojke od oko 11 posto.
Međutim, s druge strane Atlantika volontiranje je doslovno postala tradicija. Prema podacima američke neprofitne organizacije "Network for good", u Sjedinjenim Američkim Državama, nekom volonterskom aktivnošću bavi se otprilike 109 milijuna odraslih, što je 56 posto odraslog stanovništva.
Stariji volonteri godišnje odrade čak 20 milijardi radnih sati, što bi prema izračunu vrijedilo 225 milijardi dolara.
Većina nezainteresirana
za volontiranje
Djeca u tinejdžerskoj dobi također se u velikoj mjeri bave volonterskim radom u koji je uključeno njih 13,3 milijuna ili 59 posto ukupnog broja djece.
Oni tjedno u prosjeku potroše 3,5 sati na volontiranje, a godišnje odrade 2,4 milijarde sati što se procjenjuje na 7,7 milijardi dolara.
Ono pak što zabrinjava jest podatak do kojeg se došlo istraživanjem Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, a prema kojem više od polovice hrvatskih građana uopće ne razmišlja o volontiranju.
Upravo zbog toga, potrebno je razviti veću svijest među ljudima te jasno naglasiti koja znanja i vještine osobe stječu radeći na poslovima za koje nisu dodatno plaćeni. Osim što dodatno razvijaju mrežu kontakata, oni nezaposleni znatno povećavaju svoje šanse za zaposlenje.
Odraz karaktera
I voditelj projekta suradnje s udrugama koje promoviraju volonterstvo na web siteu MojPosao, Antonio Matković objašnjava da tvrtke često cijene angažman na društveno korisnim projektima jer to govori da nezaposlena osoba ne sjedi besposleno, već je aktivna te povećava svoju vrijednost na tržištu rada. Osim toga, ističe Matković spremnost na volontiranje je i odraz pozitivnog karaktera.
Naime, ono što ljude pokreće na takav angažman su humanost, altruizam i socijalna odgovornost, kao i želja za razvojem društva te pomoć određenom pojedincu ili grupi, ali i stjecanje radnog iskustva.
Upravo zbog ovog posljednjeg, pri traženju volonterskog posla osobe moraju istražiti polje svog interesa kako bi se toj tematici u potpunosti posvetili.
Istovremeno, osoba mora razmisliti na koji način svojim znanjem može pridonijeti razvoju društva te koja će nova znanja steći takvim angažmanom. Na taj način jasnije može planirati i razvoj svoje karijere, budući da već unaprijed pretpostavlja s kojim će znanjem raspolagati.
Volonterski rad je u većini razvijenih zemljama važan čimbenik na gotovo svim razinama življenja - od svakodnevice do promoviranja društveno važnih pozitivnih promjena. Također, rad volontera je izuzetno priznat, vrednovan i tražen, te je vrlo značajna i gotovo obavezna preporuka za daljnje školovanje i zapošljavanje.
Zakon o volonterstvu
U Hrvatskoj postoje brojne udruge koje raznovrsnim programima i aktivnostima pomažu u rješavanju mnogih društvenih problema, a većina ih počiva na volonterskom radu. Iako je svijest o korisnosti volonterskog rada u zdravstvenim, socijalnim i obrazovnim ustanovama još uvijek nedovoljno razvijena, zbog razvoja civilnog društva i vrata većine ovakvih institucija ubuduće će biti otvorena.
Zakon o volonterstvu koji je donesen 2007. godine, prvi je takav u Republici Hrvatskoj, a njime se uređuju osnovni pojmovi vezani uz volontiranje, načela volontiranja i donošenje Etičkog kodeksa.
Samu činjenicu da su Zakonom propisana dužnosti, ali i prava volontera trebalo bi iskoristiti za podizanje razine svijesti i ohrabrivanje građana da se u većoj mjeri uključe volonterske aktivnosti. (Vanja Koljan)
