Nekome je trač potreban jer misli da na taj način postaje vrjedniji sudionik javnog života i društva, netko smatra kako čini isključivo neko dobro djelo drugome u bližoj okolini, netko smatra kako pomoću "nesvjesnog" trača može prigrabiti sebi pozicijski napredak u cjelokupnoj hijerarhijskoj ljestvici unutar sustava, a ponekad se trač "ubacuje" i iz nekih osobnih razloga, obično ljubomore.
Razlika između razgovora i trača
Često se ne zna razlikovati zanimljivu priču od trača. Iskreno rečeno, doista nije lako povući crtu između nečeg zanimljivog i zaintrigirajućeg s jedne strane, te simplificiranog trača s druge strane. Ljudi međusobno komuniciraju i u protoku informacija koja prosljeđuju jedni drugima, razgovor se često degradira do trača.
Smatramo kako je doista jako bitno točno znati kada tračamo, a kada jednostavno razgovaramo. Ljudi sebi često postave pitanje:
Zar nije u redu ako pričamo o drugim ljudima? Zar nije u redu ako ispričamo nešto zanimljivo o nekome?
Možda će odgovor zvučati čudno, ali odgovor je jednoznačno ne, nije u redu! Nije u redu, jer ako sudjelujemo u traču istovremeno gubimo vjerodostojnost kod zaposlenika, a vjerodostojnost je nešto za što se svi moramo izboriti, kako na poslu, tako i u privatnom životu. Naš kredibilitet određuje koliko će nam drugi zaposlenici i ljudi vjerovati što se tiče poslovnih informacija, zadataka, odgovornosti.
Zaposlenici u većini slučajeva i nisu svjesni sudjelovanja u traču. Obično ljudi, koji tračaju ne mogu (ne znaju) razlikovati trač od običnog razgovora.
Granicu između razgovora o nekoj osobi i trača je doista tanka. Npr.
A: Jesi li čula da je Lj. dobila povišicu?
B: Doista? Zbog čega?
A: Odradila je neki posao za šefa i njemu se to svidjelo. Ja mislim da su oni bliski prijatelji, pa je sigurno i to pomoglo.
Zadnja je rečenica suvišna od strane osobe A jer tom rečenicom razgovor više nije običan razgovor, nego je postaje trač. Dolazimo u situaciju da imamo višak informacija, naime i prije te zadnje rečenice ciljna je informacija proslijeđena.
Sudjelovanje u tračevima
Na koji način se zaposlenici mogu zaštiti od sudjelovanja u traču? Na koji način izbjeći situaciju kojom možemo nekoga uvrijediti i sebe kompromitirati?
Trebamo prije svega dobro razmisliti prije nego što nešto kažemo o nekoj drugoj osobi. Moramo se prvo upitati, koji me motiv vodi i zašto želim pričati o toj osobi. Ako je motiv skretanje pozornosti ili želja da postanemo bitni, tada su motivi potpuno pogrešni i bolje je odustati od pričanja. Naravno, nije sve tako lako i nije toliko jednostavno biti iskren prema sebi. Ali u slučajevima kada govorimo o traču čovjek treba biti prema sebi najiskreniji, kako ne bi sam sebe umetnuo u vrtlog trača.
Zaposlenici ili rukovoditelji trebaju znati pametno odreagirati na trač i paziti da ni sami ne budu sudionici, iako su možda samo slušatelji ili nijemi promatrači tračanja. Jednostavno trebamo pitati zašto govore ono što govore.
Ako je odgovor: Samo želim da znate zašto se on/ona ponaša ovako ili onako, treba učtivo i samouvjereno reći: Evo, sad ćemo pozvati x/y osobu i reći da ste mi vi skrenuli pozornost na njegovu/njenu situaciju.
Možda i njega/nju zanima cijela priča.
Nakon ovakvog odgovora odmah će se situacija iskristalizirati i postat će nam jasno da li će se osoba koja je započela priču o x/y osobi osjećati neugodno ili ne. Na taj se način može doznati motiv koji leži iza riječi i razlog takvog ponašanja.
Moramo biti prije svega pošteni sami prema sebi što se tiče motiva. Kada imamo pošten pristup prema našim odgovorima shvatit ćemo da većinu vremena, kada govorimo o drugoj osobi, ustvari i sami tračamo. Nakon svega toga možemo postaviti sebi pitanje, zašto ljudi na poslu gube povjerenje u vas? Zašto razgovaraju sve manje i manje sa vama? Zašto se sve manje vjeruje vašim riječima?
Reagiranje na tračeve
Jedan od najhumanijih i najpozitivnijih djelatnosti u cijeloj našoj priči o traču jeste način zaustavljanja trača. Zadatak nije najzahvalnije prirode, međutim stopiranjem osobe i trača stječemo ugled u društvu i poslovnom okruženju.
Ako se rukovoditelj nađe u situaciji da sumnja kako sudjeluje u traču, potrebno je ispravno odgovoriti, kao npr.:
Smatramo kako su vrline čovjeka, zaposlenika, rukovoditelja ili vlasnika, poput vjere, vjerodostojnosi i povjerenja, najstrože, a ujedno i najvrjednije. Budimo pošteni i dobro razmislimo što pričamo.
Autor: prof. Istvan Gyerman
(V.K.)
Izvor:
