Prema istraživanjima agencije Advertising Age, američki su radnici u 2005. godini proveli ukupno 551,000 godina čitajući blogove na radnom mjestu.
Svaka četvrta zaposlena osoba, ili 35 milijuna Amerikanaca, provela je tri i pol sata tjedno, odnosno 9% radnog vremena, čitajući internetske dnevnike.
Iako blogovi postaju sve korisniji poslovnim ljudima za dolaženje do raznih informacija, čini se da je tek 25% posjećenih blogova u izravnoj vezi s poslom. Od toga najviše prometa ostvaruju blogovi posvećeni medijima, tehnologiji i politici.
Osim što ih čitaju, nije rijetkost da zaposlenici i sami pišu blogove za radnog vremena. Teme variraju, a sežu od politike i religije, pa sve do privatnog života.
No, čini se kako radnici zbog toga ne žrtvuju čitanje ostalih internetskih sadržaja za radnog vremena. Tako uz uobičajeno čitanje vijesti čitaju i blogove, što znači da se vrijeme provedeno na internetu znatno povećalo. Uz blogove, radno se vrijeme troši i na surfanje te pisanje e-mailova za osobne potrebe.
Velika većina poslodavaca ne prati koliko su zaposlenici vremena proveli na Internetu, upravo iz razloga što se oslanjaju na e-mail kao glavni oblik komunikacije pa ga zaposlenici moraju konstantno pregledavati. Drugi razlog leži u tome što bi se znatno povećali troškovi poslovanja uvođenjem posebnog odjela za monitoring prometa Internetom.
Ni u Hrvatskoj situacija nije bitno drukčija. Blogeri priznaju kako vole uređivati svoje blogove za radnog vremena i smatraju da je takvo ponašanje u Hrvatskoj vrlo rašireno te većina navodi kako nema ništa protiv toga. Tako prosječni hrvatski bloger uređuje blog barem jednom tjedno, a teme koje obrađuje variraju od običnih životnih tema do društvene kronike.
O razlozima širenja ovog fenomena mišljenja su oprečna. Tako se kao razlozi navode usamljenost i želja za sklapanjem poznanstava putem Interneta, želja da se svoja razmišljanja podijele s drugim ljudima, želja da se potakne ljude na promjene, te želja za anonimnim kritiziranjem.
Ipak, većina se slaže kako su blogeri željni neke vrste slave, a glavni motiv im je – svidjeti se drugima. Stoga je razumljivo kako im je jako važno da njihov blog čita što veći broj ljudi pa se nerijetko "reklamiraju" putem foruma i preko poznanstava s prijateljima.
S druge strane, ne bi im bilo drago da im poslodavac čita blog te ne vjeruju da bi im pisanje bloga moglo pomoći pri pronalasku posla. Ukoliko iznose pojedinosti o poslodavcu u svojem blogu, shvaćaju to kao slobodu govora i smatraju da ne bi smjeli biti sankcionirani. Također navode da takvi blogovi mogu biti vrlo korisni onima koji traže posao kako bi više saznali o eventualnom budućem poslodavcu.
Iako se radi o rijetkim slučajevima, pojedine tvrtke poput Microsofta ili Delta Air Linesa, otpustile su neke zaposlenike zbog sadržaja njihovih blogova, tj. kritiziranja tvrtke ili ostalih zaposlenika te odavanja povjerljivih informacija o tvrtki.
Međutim, nekim šefovima ne smeta činjenica da zaposlenici pišu i čitaju blogove za radnog vremena, već smatraju to sastavnim dijelom poslovnog ponašanja te ističu da to čini njihove radnike sretnijima i poboljšava odnose među zaposlenicima, neki u njima vide i koristan marketinški mehanizam, a neki čak i čitaju blogove kandidata za posao prije donošenja konačne odluke.
U svakom slučaju, čini se da Amerikanci umjesto redovite pauze za ručak od sada odlaze na 40-minutnu pauzu za čitanje blogova.
(D.C.)
Izvor:
AdAge.com
