Prilagodba sukobljenoj strani

Na svakom radnom mjestu svakodnevno dolazi do sukoba interesa i vrijednosti, konfliktne situacije skoro su neizbježne. Na koji ih način rješavamo, kako se ponašamo u takvim situacijama ovisi isključivo o nama. Ne postoji "opći lijek" za rješavanje sukoba, rješenja ovise o situaciji i, naravno, o osobama koje sudjeluju u sukobu.

Izbor radnog mjesta i izbjegavanje sukoba

Ne postoje "recepti" za rješavanje raznih situacija u sukobima, koji u svakom trenutku dobro funkcioniraju. Ispravno rješenje i ophođenje ocrtava se temeljem konkretne situacije sukoba i osoba koje u tome sudjeluju.

U određenim situacijama čovjek je primoran prilagoditi se drugima. Primjerice, osobe koje traže posao, trebale bi, prije sklapanja ugovora, tijekom traženja posla informirati se o kulturnoj pozadini tvrtke, o načinu komuniciranja, o očekivanim uzorcima ponašanja. Kada bi se moglo birati, ljudi bi trebali otići raditi na ona radna mjesta, na kojima se osjećaju ugodno i mogu ispuniti očekivanja poslodavaca.

Ukoliko osoba nije u prilici birati radno mjesto, nego radi zbog nužde, onda treba prihvatiti i posao koji, možda, nije idealan, te se mora prilagoditi normama koje nisu simpatične, Međutim, i u takvim slučajevima treba pronalaziti makar najmanje izazove i ciljeve u svakodnevnom poslu.

Isplati li se ulaziti u sukobe na radnom mjestu? To je pitanje koje ovisi isključivo o osobama i situacijama. Mnogo se lakše podnose takve situacije ako se pokuša shvatiti vlastito razmišljanje i razmišljanje druge strane: "Što je ono što ja želim, a što želi moj kolega? Koje potrebe i očekivanja nisu ispoštovana? "

Savjeti za ponašanje u cilju sprečavanja sukoba

Tajnu efikasnog rješavanja situacije koja predstavlja opasnost da preraste u sukob, čini moment kada s kolegom ili kolegicom možemo cijelu situaciju "izgladiti" tako što će se međusobne potrebe jasno izreći. Nije dobro ocijeniti drugoga, nije dobro "soliti pamet", nego je mnogo bolje ispričati na koji nas je način dotakla ominozna situacija, kako smo mi doživjeli situaciju. Nakon toga vrijedi reći što smo htjeli postići. Naravno, potrebno je pomno slušati i stajalište partnera.

Prema riječima psihologa, koji se bave problematikom rješavanja konfliktnih situacija, temeljem različitih stupnjeva samo-afirmiranja i suradnje, razlikujemo pet karakterističnih načina ponašanja:

Ponašanje s ciljem rješavanja konflikta

Ponašanje, za koje stručnjaci smatraju da je najefikasnije, međutim nikako nije" čudesni lijek" i ne donosi u svakoj situaciji uspjeh. Naglasak je na rješavanju problema, pronalaženju zajedničkih rješenja. "Tko je u pravu? " pozicija nije bitna. Ovakav način ponašanja pomaže u upoznavanju zamisli i ciljeva druge strane, pokušava iskoristiti mišljenje suprotne strane odnosno pokazuje povjerenje, time što će njegovo/njeno mišljenje ugraditi u rješenje. Ukoliko pretjeramo sa ovakvim ponašanjem i u svemu pronalazimo samo probleme, onda zbog sukcesivnih razgovora i "usklađivanja interesa" odužit će se rješavanje konflikta, što može prouzrokovati dodatne štete zbog gubljenja vremena.

Pronalaženje kompromisnog rješenja

Ukoliko forsiranje samo-afirmacije povlači za sobom i eventualno narušavanje odnosa ili je problem kompaktan i zbog nedostatka vremena nema mogućnosti za smišljanje optimalnog rješenja, prijedlog je sporazumno riješiti nastali sukob, odnosno popustiti u svom mišljenju i stavu. Međutim, ukoliko pretjeramo sa kompromisima, lako se može dogoditi, da ćemo izgubiti iz vida vlastiti dugoročni cilj. Ako nismo "u prijateljstvu" sa kompromisom, svojim ponašanjem nanosimo štetu vlastitim odnosima.

Izbjegavanje

Izbjegavanje rješenja uzroka sukoba, odugovlačenje donošenja odluka, razmišljanje "nekako će se već riješiti". Ovakav pristup je koristan u onim slučajevima, kada otvorena konfrontacija nanosi više štete nego koristi ili ako želimo smiriti uzavrele strasti ili je potrebno imati više informacija za rješenje, koje smo u prilici pokupiti tek kasnije. Ako često izbjegavamo rješavanje konfliktnih situacija, ono može prouzrokovati dodatne sukobe, lančane reakcije.

Prilagodba

Događa se onda kada svoje zamisli i ciljeve podredimo ciljevima i mišljenju druge strane. Razlog tomu može biti različit, npr. možda uočimo vlastitu grešku ili je problem drugoj strani mnogo važniji i na taj način popuštamo, ili popuštamo iz taktičkih razloga. U ovakvim situacijama, kada nudimo uslugu, očekujemo od partnera uzvraćanje.

Natjecanje

Zaposlenik se natječe kada uz minimalnu suradnju svoje vlastito mišljenje smatra mjerodavnim, svoje interese ostvaruje na štetu drugih. Ovakvo ponašanje može biti korisno ukoliko su potrebne brze i samouvjerene odluke za rješavanje nastalog sukoba. Ovakav način pristupa i rješavanja konflikta postaje negativan ako netko na takav način želi "dati na znanje" svojim kolegama unutar tvrtke da je on važna osoba. Ukoliko je djelatnik previše natjecateljski raspoložen, postoji opasnost da kolege, suradnici neće smjeti konfrontirati se s takvom osobom, jer će početi strahovati. Previše natjecateljsko ponašanje može dovesti do nedostatka kontrole i precjenjivanja znanja i mogućnosti.

Svaka od navedenih metoda može biti efikasna ali samo u određenim situacijama, sa određenim ljudima. Korisno je poznavati ove metode, te nam one mogu jako puno pomoći u rješavanju pojedinih situacija nastalih kao posljedica sukoba. Ukoliko uočimo manjak ili višak u smislu pojedinih metoda ili ponašanja, uočavanjem takvih nedostataka ili viška možemo razvijati svoje sposobnosti vezano za rješavanje tih situacija i na taj način postati uspješniji i kvalitetniji ljudi.

Autor: prof. Istvan Gyerman

(T.B.)
Izvor: