Najnovija istraživanja pokazuju kako se u većini razvijenih zemalja prosječni broj radnih sati smanjuje. Međutim, kako sve više službi i biznisa ostaje non-stop otvoreno, sve veći broj Amerikanaca radi produženo radno vrijeme.
Skraćenica "twenty-four/seven", postala je standardna američka fraza za službe i tvrtke koje rade non-stop, 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu. Osim bolnica, policije i hitnih službi – pojavljuje se i sve veći broj restorana, trgovina, banaka, i drugih biznisa koji nude svoje usluge u svako doba dana.
Jon Messenger, istraživač pri Međunarodnoj organizaciji za rad u Ženevi, tvrdi kako ovakav trend različito utječe na radnike u različitim zemljama.
Otprilike jedna petina Amerikanaca radi produženo radno vrijeme, 50 ili više sati tjedno. Isti broj Amerikanaca radi skraćeno radno vrijeme ili na pola radnog vremena, manje od 35 sati tjedno. Ovaj trend je prisutan u svim industrijaliziranim zemljama, iako na različite načine, ističe on.
Messenger objašnjava kako radnici u Južnoj Koreji, Grčkoj, Češkoj i Novom Zelandu, u prosjeku, na poslu provedu više sati nego Amerikanci. Radnik u Južnoj Koreji u prosjeku radi približno 2.400 sati godišnje, u usporedbi s američkim radnikom koji u prosjeku radi nešto malo više od 1.800 sati.
Međutim, za većinu radnika u zapadnoj Europi prosječni godišnji broj radnih sati je manji. Jon Messenger navodi podatke iz 2004. godine kada je godišnji broj radnih sati u Sjedinjenim Državama, Australiji ili Japanu bio je u prosjeku 1.800. U većini europskih zemalja taj broj je bio niži – primjerice, u Nizozemskoj, koja ima i najveći udio radnika koji rade na pola radnog vremena, prosječni godišnji broj radnih sati je bio najniži, a iznosio je 1.357.
Iako se i u SAD-u, radno vrijeme u posljednjem desetljeću smanjilo, sve veći broj američkih radnika i dalje radi više od standardnih 40 sati tjedno. Lonnie Golden, profesor ekonomije na Sveučilištu Pennsylvania, kaže kako ljudi koji puno zarađuju - poput menadžera ili direktora – rade 48 ili 50 sati tjedno kako bi svoje tvrtke održali kompetitivnima ili samo kako bi zadržali svoje unosno radno mjesto.
S druge strane, Amerikanci s malim primanjima su ponekad primorani raditi prekovremeno kako bi "spojili kraj s krajem". On objašnjava kako većina Amerikanaca prije odabire raditi više sati nego smanjiti životne troškove. Međutim, čak i oni koji rade standardnih 40 sati tjedno tvrde kako kućanski popravci, kupovina, briga o djeci i druge obveze, smanjuju njihovo slobodno vrijeme.
John Messenger na kraju dodaje kako je gospodarstvo sa standardom "twenty-four/seven", postavilo nove zahtjeve obiteljima u mnogim industrijaliziranim zemljama, a nedostatak vremena za opuštanje je problem kojem će se u budućnosti morati posvetiti više pozornosti.
(V.K.)
Izvor:
VoA
