Vruć je dan, vani sunce prži, a vi ste "zaglavili" u uredu? Pospani ste i bojite se da bi vrlo lako mogli zaspati za radnim stolom. Britanska organizacija Siesta Awareness (Svjesnost o siesti – popodnevnom odmoru), koja je prošlog tjedna u Velikoj Britaniji organizirala National Siesta Day (Nacionalni dan sieste) trudi se dokazati da je spavanje dva puta dnevno zapravo potpuno prirodno.
Iako se ljeti ranije ustajemo i iako smo zbog velikih vrućina dremljivi, radni dan nemilosrdno ide dalje, ne mareći za ritam i karakteristike godišnjih doba. Vaše oči se sklapaju ispred monitora, ali ne smijete zaspati. Sunčeve zrake uporno se trude probiti kroz zatvorene uredske prozore i govore vam da se opustite i odmorite, no vi svejedno i dalje rintate.
A to je potpuno krivo, kažu predstavnici organizacije Siesta Awareness, koji smatraju da je vrlo razumno i izuzetno zdravo kratko odrijemati tijekom dana – prije svega zato što je to što je to prirodno i zato što su ljudi prirodno tako "poštimani".
Većina ljudi ostaje budna cijeli dan, radije nego da malo odrijemaju, no oni se samozavaravaju. Ako su umorni, rade više grešaka, a vjerojatnije je i da će doživjeti nesreću. Jednostavno ne mogu misliti jasno kao kada su odmorni, ističe Noel Kingsley, glasnogovornik organizacije Siesta Awareness. Pravi odgovor je popodnevni odmor, ističe i dodaje da bi ga ljudi trebali prakticirati jer tako zapravo slušaju svoje tijelo.
Nakon 12 sati od najdubljeg sna događa se prirodan pad energije. Postajemo pospani i dolazi do pada tjelesne temperature. Svakodnevno trebamo kratak san kako bismo se osvježili, naglašava Kingsley.
No, zašto to onda ne činimo? Ako kažete da za vrijeme stanke za ručak idete u teretanu, svi će misliti da ste uzor dobrog zaposlenika. Ako pak kažete da idete odrijemati sat vremena, da li ćete naići odobravanje? Buđenje s vidljivim znakom tipkovnice na licu, svakako i nije najpoželjniji način da impresionirate svog nadređenog.
Ako zaspete to se povezuje s lijenošću i konzumiranjem alkohola za vrijeme ručka, no zapravo nema nikakve veze s tim. To je samo odgovor na ono što je prirodno, na ono što vaše tijelo traži. Kada bi uprave tvrtki bile malo pametnije, shvatile bi da to ljudima pomaže da budu učinkovitiji, kaže Kingsley i naglašava da je taj problem još vidljiviji tijekom ljeta. Kratak drijemež bi tako pomogao svima, zaključuje.
Još se jedno krivo tumačenje vezuje uz pojam sieste. To zapravo nije mediteranski izum, već južnoeuropske zemlje jedino imaju dobar smisao za očuvanje tradicije. Prije industrijske revolucije i fiksnog radnog vremena, bilo je sasvim normalno i u sjevernijim dijelovima Europe da ljudi popodne odspavaju. Nakon popodnevnog sna probudili bi se odmorni i gladni, povečerali bi i odlazili u krevet oko ponoći, a ustajali sa svitanjem.
Popodnevni san bliži je prirodnom čovjekovom ritmu kaže ravnatelj Istraživačkog centra za san, Sveučilišta Loughborough, Jim Horne. "Dizajnirani" smo tako da spavamo dva puta dnevno – jednom duže, tijekom noći i kraće, popodne, kaže Horne. Dodaje bi popodnevni odmor trebao trajati najduže 15 minuta, jer ako se prijeđe to vrijeme prelazi se u dubok san, što je neproduktivno, zato što su ljudi kada se, nakon takvog sna probude, mamurni. Na pitanje koliko nam je sna zapravo potrebno, prof. Horne odgovara: Sedam do sedam i pol sati.
(T.B.)
Izvor:
BBC
