Svaka kompanija ima svoju "misiju" te načine na koje ju misli pretvoriti u stvarnost, odnosno u opipljivi profit.
Nekad su te misije konkretne, nekad totalno apstraktne, no u zadnjih pet godina sve ih više uključuje riječ kreativnost. No, što je, zapravo, kreativnost?
Provedena istraživanja ukazuju da čak i neki direktori vodećih svjetskih kompanija imaju prilično mutnu sliku o čemu se radi. Uvriježeno je mišljenje da su kreativni oni ljudi koji imaju izražene likovne sposobnosti, bilo da je riječ o slikaru, umjetniku ili dizajneru, dok gotovo nitko ne bi rekao da i domaćica, prodavač, inženjer ili knjigovođa mogu biti kreativni.
Profesorica Teresa Amabile s Harvarda posvetila je svoj radni vijek proučavanju kreativnosti u biznisu te istraživanjem dobila jasnu sliku o tome što utječe na kreativnost u svakodnevnom radu i usput opovrgnula neke općeprihvaćene mitove o kreativnosti.
Mit broj 1: Kreativnost dolazi od kreativnih ljudi. U razgovoru s top menadžerima Teresa Amabile pitala ih je od kojih ljudi, iz kojih odjela, očekuju da budu kreativni, a od kojih ne. Kreativnost je bila najpoželjnija odjelu istraživanja i razvoja, marketingu i oglašavanju. Od proizvodnje se očekivalo da radi svoj posao i ne razmišlja previše, a pitanje koje je redovito izazivalo smijeh jest "Treba li knjigovođa biti kreativan?" No činjenica je da bi svaki zaposleni trebao pokazivati određeni stupanj kreativnosti jer je dokazano da svaki čovjek s inteligencijom u okviru prosjeka može biti kreativan.
Mit broj 2: Novac potiče kreativnost. Ovo je potpuno krivo. Istraživanje je pokazalo da je radnicima mnogo važnija njihova radna okolina i znanje da svoj posao rade kvalitetno, nego da dobiju za svaki radni postupak određenu sumu novca.
Mit broj 3: Vremenski rokovi potiču kreativnost. Ovo nam se na prvi pogled čini pogrešnim, a na drugi smo sigurni da je pogrešno. Kako, primjerice, natjerati slikara da u roku naslika "kreativnu" sliku? Kako natjerati voditelja prodaje da u zadanom roku nađe novi, revolucionarni način prodaje koji će pomesti konkurenciju? Odgovor je, nikako. Radnici koji rade pod konstantnim vremenskim pritiskom kreativni su u maloj mjeri, onoliko koliko im dopušta dotad stečeno znanje i iskustvo. Ako nema vremena da se stane i razmisli o poslu, onda nema ni kreativnosti.
Mit broj 4: Strah potiče napredak. Ovo je potpuno pogrešna teza. Naime, čak se i u psihologiji može pronaći literatura koja kreativni proces veže uz strah i tugu, a bazira se na primjerima pisaca. Maknemo li se, međutim, iz polja literature, a što potvrđuje i istraživanje, onda se vidi da je sreća ono što potiče kreativnost.
Mit broj 5: Natjecanje je bolje od suradnje. Opet krivo. Svi anketirani koji su usko i otvoreno surađivali u radnim skupinama postizali su bolje radne rezultate od onih koji su se bojali izreći svoju ideju da im je netko ne bi ukrao.
Mit broj 6: Restrukturiranje potiče kreativnost. I ovo je pogrešno. Pri restrukturiranju i smanjivanju broja ljudi, zaposlenici ne razmišljaju o poslu nego o budućoj sudbini. Stres je u takvim situacijama prisutan iz dana u dan, a to dovodi do toga da se doslovno mjesecima nakon završene reorganizacije ne može računati na zadovoljno i kreativno obavljanje posla.
(V.K.)
Izvor:
Poslovni dnevnik
