Prirodno je noću spavati, ali koliko naših sugrađana radi noću, pitanje je na koje je teško dobiti bilo kakav brojčani odgovor jer prikupljenih podataka na jednom mjestu nema niti u jednoj nadležnoj službi.
No, ako samo nabrojimo neka od zanimanja u kojima se često ili stalno radi u noćnoj smjeni - policajci, vatrogasci, čistači, liječnici, medicinske sestre, pekari, ugostitelji, profesionalni vozači, radnici u tvornicama i raznim drugim pogonima, broj se samo u Puli penje na barem tisuću.
No, Renco Blažić, specijalist medicine rada, kaže da noćni rad duge staze utječe na psihofizičko zdravlje ljudi.
U njegovu ambulantu na redovne sistematske preglede dolazi oko 1.000 pacijenata. Riječ je o zaposlenicima koji rade u posebnim uvjetima, u što spada i noćni rad. U mojoj je evidenciji 200 do 250 radnika koji rade noću, pojašnjava Blažić.
Blažić ističe da mi jesmo pod utjecajem biološkog sata, ali smo i prilagodljivi i kad bi nakon noćnog rada spavali potrebnih sedam do osam sati, mogli bismo normalno funkcionirati.
Istina je da se mnogi zaposlenici, a posebice zaposlenice ne odmaraju kako treba. Umjesto da nakon posla odu spavati, one kuhaju ručak, te brinu o djeci, kaže specijalist medicine rada.
Istaknuo je da je spavanje danju jednako kvalitetno kao i ono noću, normalno, ako se zamrači prostorija i ako je tišina.
Primijetio je da starije osobe se lakše prilagođavaju i čak preferiraju noćni rad te da im je teško nakon godina noćne smjene prebaciti se u jutarnju.
Napomenuo je da po nekim svjetskim istraživanima niti nesreće na radu noću nisu ništa učestalije nego danju.
(A.T.)
Izvor:
Glas Istre
