U današnje vrijeme mobilnosti zaposlenika na menadžerskim pozicijama, posrednici na tom dijelu tržišta radne snage nisu skloni generalizirati obilježja otkazivanja suradnje, prema njima otkaz je uvijek otkaz.
Ako razlike i postoje, radi se prvenstveno u načinu izvedbe otkaza pa se tako po stilu razlikuju poslodavci koji otkaz najave i oni koji ga uruče iznenada. Međutim, head hunteri smatraju da niti u slučaju otkaza preko noći nema ništa čudno te da razvijeni kapitalistički svijet s tim živi već desetljećima.
U takvim slučajevima konačni razlaz, ali i raspoloženje obje strane, ovisi samo o razlici u percepciji i provedbi zaštitnih klauzula u menadžerskom ugovoru. Hrvatsko tržište je nakon 15-ak godina razvoja, također stiglo u zreliju fazu koju karakteriziraju uglavnom već dokazane tvrtke i banke, s već razrađenim strategijama..
U takvim okolnostima menadžerske rezultate poslodavci više ne mjere intuitivnim metodama nego instrumentima proizišlim iz strategije i faza njezine realizacije, a neki head hunteri to nazivaju "pedagoškom" fazom razvoja. U njoj se i poslodavac i glavni menadžer privikavaju na nove karakteristike vlastitog odnosa, koji je zbog vanjskih okolnosti doživio dubinske promjene.
Primjerice, ako se radi o menadžeru koji je u kompaniji određeni broj godina i pod uvjetom da ostvaruje zadovoljavajuće rezultate, njemu nužno raste samosvijest i samopouzdanje. To i kod vlasnika uvijek izaziva reakciju, a promjene ponekad idu u pravcu podrške novom stilu, ali katkad provociraju bojazan od nekontroliranog rasta menadžerske moći što u pravilu rezultira raskidom suradnje.
Način na koji to poslodavac učini vrlo je individualan i ovisi ponajprije o njegovim osobnim karakteristikama. Menadžer, pak, jednostavno treba biti spreman i na "smjenu preko noći", a ova obilježja, vrijede samo za privatne kompanije i banke.
Doduše, head hunteri ne propuštaju istaknuti da ako se poslodavac doista želi riješiti menadžera, onda mu procedura predstavlja najmanji problem.
(T.N.)
Izvor:
Poslovni dnevnik
