Teambuilding bio je do prije desetak godina u našim krajevima potpuna nepoznanica. Točna definicija teambuildinga odnosi se na proces uspostavljanja i razvoja većeg osjećaja za suradnju među kolegama, ali i međusobnog povjerenja.
U današnjim gospodarskim trendovima radni se kolektiv nerijetko smatra važnijim od privatnog života.
Kako bi se pojedinac prilagodio novim prioritetima, ali i drugim kolegama, te ponajprije poslodavcu, osmišljen je jedinstveni model koji potiče kolektiv na veću međusobnu suradnju protkanu povjerenjem kakvog ponekad ne gajimo ni prema najboljim prijateljima.
Među najatraktivnijim programima svakako je pošumljavanje. Uz malo mašte, prigodni alat i sadnice, tim pomaže šumi, a ovu aktivnosti tvrtka može iskoristiti i za svoju promidžbu tako da uz sadnice stoji i natpis s imenom tvrtke.
Želi li tvrtka okušati svoje zaposlenike u nečem originalnom i zabavnom, jedna od mogućnosti je seoska olimpijada.
Među korporacijama hit je, doznajemo, i takozvana zip-line vožnja na 150-metarskoj sajli s koje polazeći sa litice i vozeći se kroz krošnje drveća, preko polja, i korporativci i njihovi djelatnici doživljavaju nezaboravnu navalu adrenalina.
Ako poslodavca brine strah zaposlenika, možda će ga najbolje iskorijeniti primijenivši metodu raspoznavanja tragova.
Teambuilding programi odlikuju se atraktivnim destinacijama, raznolikim prirodnim okružjem i nesvakidašnjim situacijama gdje polaznici raspoređeni u timove samostalno strateški planiraju i izvršavaju zadatke.
Kroz kontekst izazova, iznenađenja, zabave, postavljenih zadataka i rješavanja različitih problema programi vjerodostojno simuliraju pravila, zakonitosti i odnose utakmice na slobodnom tržištu te se temelje isključivo na iskustvenom učenju.
Cilj takvih programa je stvoriti zdravu atmosferu međuljudskih odnosa unutar kompanije koja se u svakodnevnici odražava na profesionalnom, poslovnom i privatnom planu.
Međutim, postavlja se pitanje služi li to zapravo izgradnji tima? Ravnatelj Instituta za kvalitetu i razvoj ljudskih resursa, psiholog Boris Blažinić, smatra kako se pravi teambuilding kojem je krajnji cilj uspostava tima, odnosno osnaživanje grupne kohezije može provoditi jedino i isključivo prema unaprijed postavljenim pravilima.
Prvi je formiranje grupe, drugi je isticanje različitosti među individualcima u grupi, nakon čega slijedi normiranje pravila ponašanja i prihvaćanje razlika, te na koncu izgradnja tima koji zajednički rješava probleme.
"Ako tim i inače loše funkcionira, a različitost karaktera predstavlja nepremostivi zadatak, ovakvi programi mogu na koncu samo štetiti, jer će produbiti loše međuljudske odnose među zaposlenicima te pojačati neučinkovitost", zaključuje Blažinić.
(A.T.)
Izvor:
Poslovni dnevnik
