Dvije trećine posloprimaca izjavilo je kako način na koji je vođen razgovor za posao uvelike ovisi o tome hoće li doći raditi za tog poslodavca, pokazuje istraživanje koje su proveli konzultantska tvrtka Development Dimensions International (DDI) i website Monster.
Temeljena na istraživanju u kojem je sudjelovalo gotovo 6.000 direktora, voditelja odjela za ljudske resurse i posloprimaca u Velikoj Britaniji, studija pokazuje da mnoge kompanije unatoč povećanoj potrebi za novim zaposlenicima, postaju žrtve vlastitog regrutacijskog procesa, posebice intervjua za posao.
Među ponašanjima ispitivača koja utječu na percepciju posloprimca, autori ističu nezainteresiranost ispitivača koji iz svog nastupa odaje dojam kao da nema previše vremena za razgovor. Ako ispitivač taji informacije o radnom mjestu za koje se kandidat natječe, preokreće razgovor tako da sliči unakrsnom ispitivanju, kasni ili postavlja nebitna pitanja, posloprimac odmah stječe drugačiji dojam o tom poslodavcu.
Još gore, menadžeri za regrutiranje često pokušavaju otkriti što kandidat očekuje od novog radnog mjesta, čime zaborave naglasiti najbolje pogodnosti koje oni mogu ponuditi budućem zaposleniku.
Primjerice, dvije trećine posloprimaca navelo je kako je rad u usklađenom timu jedan od glavnih faktora pri potrazi za poslom, a samo je oko trećine menadžera tome pripisalo veliku važnost.
Također, tri četvrtine posloprimaca ističe kako su im pristupačan menadžer i rad u organizaciji kojom se mogu ponositi, pri vrhu liste prioriteta prilikom prijave na radna mjesta. Međutim oba faktora su niže rangirana među organizacijama čiji su predstavnici sudjelovali u istraživanju.
No nesrazmjer je također vidljiv pri iskrenosti na intervjuu za posao. Tako gotovo 60% menadžera misli kako posloprimci na razgovoru nisu u potpunosti iskreni i jasni oko svog dosadašnjeg radnog iskustva, dok to priznaje tek 5% posloprimaca.
(V.K.)
Izvor:
management-issues.com
