Pitate li znanstvenike, rade li i životinje, odgovorit će vam:
"Naravno da rade". Rad se mjeri džulima, a to se ne može mjeriti fiziološki.
Po toj bi definiciji značilo da životinje rade i dok spavaju kako bi sebe održali živima.
S druge strane, ljudi imaju mnogo subjektivniju definiciju rada. Primjerice, ako vidimo kravu kako pase na pašnjaku nećemo misliti da je to rad, iako ona mora to raditi kako bi preživjela. Nadalje ni obitavanje u voćnjaku i bušenje voćki, ljudi ne doživljavaju kao oblik rada, ali to je crvima rad.
Čini li vam se kako životinje u tome previše uživaju, da bi se to moglo shvatiti kao rad tj. posao?
Nasuprot tome, ukoliko za novce probušite veliku količinu jabuka kako bi ih očistili, a da ih ne jedete te zapakirali i unijeli u kamion, to se smatra poslom. Razlika je u tome što je nagrada odložna/odgodiva – moramo uložiti značajan napredak kako bi tek kasnije ostvarili dobit.
Postoje životinje koje ustvari uopće ne rade. Filtrirano hranjenje primjerice, vrlo je uspješan životni model kod mnogih organizama: sjedenje ili plutanje, disanje potrebno samo za preživljavanje te upijanje svih potrebnih namirnica za preživljavanje iz okoline. Takav je život prihvatljiv jedino ako niste ambiciozni. Međutim postoje i životinje koje naporno rade kako bi održali svoj život.
Jedna od njih je i nama najsličnija čimpanza, koja ima razvijen jednostavan sustav ekonomske razmjene. Istraživanja nad tim životinjama pokazala su kako one također mogu razviti osjećaj za novac tj. novčanu razmjenu.
Tako su jednom prilikom istraživači naučili čimpanze da plastične žetone povezuju s hranom te izvođenjem jednostavnih zadataka, zarađuju te žetone. Čimpanze bi potom žetone zamijenili za voće.
Utvrđeno je kako čimpanzama nedostaje osjećaja za upravljanje novcem/nagradom, jer iako su naučili kako će pomoću nekih žetona doći do ukusnije hrane, nisu uspjeli shvatiti kako žetoni manje vrijednosti nose i neukusniju hranu, već bi i najvrjednije žetone mijenjali za bilo kakvu ponudu.
Jedan od najboljih primjera teškog fizičkog rada može se vidjeti među mravima iz porodice Atta i Acromyrmex koji grizu i prikupljaju komadiće lišća kojima grade gnijezdo tj. mravinjak. Mravi su i inače najčešće spominjani zbog kolektivnog i napornog rada, a podjela unutar zajednica je vrlo jasna. Dok tako stariji grizu lišće i održavaju gnijezdo, zbog čega ih se često i naziva "radnicima", oni mlađi mravi skupljaju hranu i bore se protiv ostali nametnika te ih se zbog toga naziva "vojnicima". Oni koji jedu i prikupljaju lišće su poljoprivrednici, s obzirom da lišće koje prožvaču odlažu u gnijezda kao hranu za ličinke. Za dozrijevanje takve hrane tj. "žetvu" potrebno je dosta vremena i uloženog napora, što bi se prema svim ljudskim standardima moglo nazvati radom.
Rad paukova također je dobar primjer rada među životinjama. Naime, velike isprepletene mreže najbolji su pokazatelj, a samom je pauku potrebno oko sat vremena posla kako bi izradio osnovnu konstrukciju, nakon koje slijedi krpanje zaostalih rupa koje su nastale, zbog primjerice vjetra. Osim toga, pauk će zakrpati te rupe i svaki put nakon što na tom mjestu uhvati plijen. Zamislite ribara koji planira kako i gdje postaviti mrežu koju će nakon ulova očistiti ili zakrpati. Stječete li dojam paukova rada?
Međutim kako sva hrana ni ljudima nije dostupna tijekom cijele godine, pojedine životinje tijekom određenih mjeseci ulažu dodatan napor ne bi li mogle preživjeti zimu. Životinje pritom planiraju, sakupljaju i skladište robu, tj. pripremaju zimnicu. Isto to rade i ljudi u svojim domovima.
Međutim nisu sve životinje orijentirane na sakupljanje hrane. Termiti u Africi primjerice odlični su građevinski radnici čija gnijezda tj. domovi mogu biti viši i od 3 metra. Iako pod zemljom, poznato je kako termiti u svojim gnijezdima imaju prokopane hodnike, vrtove, sustav prozračivanja i tome slično.
Potrebno je napomenuti kako gradnja nikada ne staje s obzirom da se uvijek može iskopati nešto novo ili je potrebno popraviti urušene hodnike. Skupina mrava zbog toga cijelo vrijeme iznosi komadiće zemlje i "nepotrebnog materijala" kako bi stalno održavali svoje stanište.
Kad već govorimo o gnijezdima, ne možemo se ne sjetiti ptica, koje stalno skupljaju grančice i zemlju te pomoću sline grade gnijezdo. Međutim koja je svrha? Kako i u životima ljudi, gnijezdo/dom služi za rađanje i odrastanje potomaka.
Također, sakupljanje hrane i othranjivanje tek izleglih ptića nije ništa drugo nego briga za svoju obitelj i slijedeće naraštaje. Ako je rad napor za koji očekujemo nagradu, onda podizanje potomstva nije samo primjer uloženog napora već i osobito fleksibilne te često i uopće ne postojeće nagrade.
Reprodukcija je izuzetno skup proces koji snagu i izdržljivost životinja često može dovesti do samog ruba. Pomislite samo o ovome. Izgradili ste gnijezdo, dobili potomke. Potrebno je loviti kako bi ih othranili, a lov vam često ne mora uroditi plodom. K tome još pri svakom izlasku iz gnijezda na vas vreba veliki broj grabežljivaca kojima možete poslužiti kao hrana…u pojedinim slučajevima čak i svojim potomcima kad odrastu.
Dakle možemo zaključiti kako i životinje rade i ulažu veliki napor, a jedina nagrada im je povećanje broja jedinki za budućnost.
Stoga se u svom svakodnevnom radu potrebno prisjetiti kako postoji i veća nagrada od one materijalne iako i ona, baš kao u životinjskom svijetu može biti fleksibilna ili uopće ne postojeća.
(V.K.)
Izvor:
Forbes
