Jeste li se ikada zapitali kakva su testiranja pri zapošljavanju u velikim američkih tehnološkim kompanijama? Ne znate koliko loptica za golf stane u jedan autobus ili koliko biste zaradili kada biste primjerice u SAD-u oprali prozore na svim zgradama u Seattleu? Zašto su poklopci za šahtove na ulicama baš takvog oblika?
Upravo ovakve zagonetke sve su zastupljenije pri regrutacijskim procesima u kompanijama diljem Silicijske doline i mnogim drugima.
Pri tome naravno ispitivači ne očekuju potpuno točan odgovor, već žele vidjeti na koji način potencijalni zaposlenik pristupa rješavanju zagonetke tj. problema.
Budući da su u današnje vrijeme poslodavci primorani brzo reagirati na promjene na tržištu, oni žele zaposlenike koji imaju ipak nešto više od natprosječnog kvocijenta inteligencije i dobrih rezultata s fakulteta. Ti poslodavci žele osobe koje će razmišljati svojom glavom.
Microsoft često spominju kao prvu kompaniju koja je još 80-ih godina uvela običaj provođenja regrutacijski procesa temeljenih na logičkom rješavanju problema. Tada su ispitivači često na razgovorima kandidate znali pitati: "Koliko je težak Boing 747?" Menadžer za regrutaciju u Microsoftu, Warren Ashton napominje kako se ovakvim zagonetkama želi potaknuti kreativnost kandidata.
Mark Jen, bivši zaposlenik u Googleu objašnjava kako su ovakva pitanja vrlo važna pri odabiru zaposlenika za rad u visoko-tehnološkim kompanijama. Oni naime uvijek više teže izazovu i pronalasku novih rješenja, nego radu prema ustaljenim obrascima. Zbog toga i žele provjeriti koliko je kandidat vješt u davanju procjena.
Upravo zato u kompaniji Amazon.com i pitaju zaposlenike o zarađivanju na pranju prozora po Seattle-u te broju benzinskih crpki u Sjedinjenim Američkim Državama. Nadalje, neki od ispitivača idu čak i toliko daleko da od svojih kandidata očekuju da primjerice opišu pile pomoću programskog jezika.
Još jedna velika kompanija, eBay često pred svoje kandidate postavlja složene zagonetke. Primjerice: "Na brodu se nalazi pet gusara, poredanih po brojevima od 5 do 1 u silaznom nizu. Onaj na vrhu ima pravo predložiti na koji će način njih petorica raspodijeliti 100 zlatnika. Međutim, ostali mogu glasati o njegovu prijedlogu te ako se više od polovice njih ne slaže, mogu ga otjerati s broda. Na koji način gusar mora raspodijeliti zlato kako bi dobio najveći dio te pri tome ostao na brodu. (Napomena: Jednom će gusaru pripasti 98% zlatnika.)"
Međutim, niti jedna kompanija nema toliko razvijene sustave zagonetki kao Google. Poznat je slučaj kada su u Googleu odlučili postaviti kompleksne matematičke zadatke na jumbo plakate uz autocestu koji su pozivali inženjere da im se jave s rješenjem. Kandidati su svoja rješenja trebali prijaviti na web adresu, koja je ustvari bila rješenje matematičkog zadatka.
Kada ste došli na site, morali ste na brzinu odgovoriti na još jedno teže pitanje, a u slučaju točnog odgovora mogli ste ostaviti svoj životopis. Kada su najs(p)retniji kandidati došli u Google na razgovor, dočekalo ih je jedno od mogućih logičkih pitanja...
Asistent direktora centra za razvoj karijera na Sveučilištu Stanford, Beverly Principal navodi kako je očito da samo tehničke vještine nisu više dovoljne za rad u visoko tehnološkom okruženju. Po njegovom mišljenju nekada ste se u SAD-u mogli zaposliti samo "ako biste znali slovkati riječ inženjer".
Danas pak vlada sve veća zabrinutost hoće li zaposlenik moći zajedno rasti i razvijati se s organizacijom te hoće li moći izdržati pritisak ako je smanjen na veličinu kovanice.
(V.K.)
Izvor:
CNN Money
