Konstantan pritisak zbog povećanja učinkovitosti i profitabilnosti redefinira prirodu posla milijunima američkih radnika. Međutim, umjesto da unaprjeđuje učinkovitost, korporativnoj Americi prijeti demoralizacija, odvojenost i pad produktivnosti radne snage.
Trendovi u poslovanju poput outsorucinga, offshoringa i podjele poslovanja, u korporativnom su svijetu ipak više od poštapalica te njihovo grananje može biti neograničeno za one koji vode poslovanja.
Koliko neograničeno, najbolje pokazuje studija Stephena Humphreya sa Florida State Universitya i suradnika, objavljena u časopisu Journal of applied psychology.
Njegovo je istraživanje naime pokazalo kako namjera povećanja učinkovitosti zaposlenika, pojednostavljenjem njegovih odgovornosti može u biti voditi ka smanjenju razine zadovoljstva poslom, a tijekom vremena i smanjenju produktivnosti.
"Na globalnom konkurentskom tržištu kompanije se trude unaprijediti svoje poslovanje u svim segmentima. Obično to žele postići restrukturiranjem poslova, koje nastoje usmjeriti ka točno zadanom cilju. Kratkoročno, to dovodi do povećanja produktivnosti, ali dugoročno donosi niz novih problema", kaže Humphrey.
Njegovi zaključci temelje se na analizi istraživanja starih i više od 40 godina, kojima se istraživalo koliko opis radnog mjesta i priroda obavljanja posla utječu na navike i produktivnost zaposlenika.
I dok jednostavniji zadaci koji se izvršavaju prema jasno zadanom redu i cilju, vode ka smanjenju učinkovitosti i zadovoljstva poslom, s druge strane veća samostalnost pri odlučivanju i radu podiže učinkovitost.
Upravo stoga autori upozoravaju kako je nužno više pozornosti pridavati podršci na radu, razvoju međuljudskih odnosa i povjerenja.
Međutim, navodi Humphrey, američka radna mjesta sve više poprimaju obilježja koja će dugoročno loše utjecati na poslovanje i konkurentnost jer "zbog velikog seljenja postrojenja višak radnika često ostaje bez posla ili nastavlja raditi na monotonim radnim mjestima, što vodi ka njihovu nezadovoljstvu, što u konačnici šteti kompanijama".
Autori zaključuju kako bi trošak demoralizirane radne snage, mjeren padom produktivnosti i povećanjem broja otkaza, mogao uvelike nadmašiti sve planirane uštede.
(V.K.)
Izvor:
management-issues.com
