Snažan razvoj uslužnih djelatnosti, sve veći broj žena u radnom odnosu, te razvoj tehnologije, pridonijeli su širenju fleksibilnog radnog vremena
Zamisao da zaposlenici imaju slobodu u organizaciji svog radnog vremena pojavila se u posljednjim desetljećima prošlog stoljeća. Do tada je, posebno u razvijenim zapadnim zemljama, prevladavao klasični model "od devet do pet", prema kojem se radilo osam sati dnevno, uz jedan sat stanke za objed.
Do promjene tog ustaljenog modela, koja se također prvo dogodila u razvijenim zemljama, došlo je zbog snažnog razvoja uslužnih djelatnosti, sve većeg broja žena na tržištu rada, te zbog toga što su sami radnici zahtijevali više fleksibilnosti koju im je tehnološki napredak i omogućio.
Od 21 do 5
Naime, dok radnici koji se bave proizvodnim zanimanjima uglavnom moraju biti fizički prisutni na svom radnom mjestu, oni koji se bave uslužnim zanimanjima su znatno manje ograničeni. Zastupnik u osiguravajućem društvu, primjerice, može obrađivati zahtjeve u bilo koje doba dana, a većina zaposlenika u kreativnim industrijama - u oglašavanju ili dizajnu - će potvrditi da bolje rade i razmišljaju od 21 do 5, nego od 9 do 17 sati.
Široj rasprostranjenosti fleksibilnog radnog vremena pridonio je i sve veći broj žena u radnom odnosu, koje su trebale više slobodnog vremena da bi, uz posao, obavile i veliku količinu obiteljskih obaveza koje su im preostale unatoč tome što su se počele više posvećivati razvoju karijere.
Nisu očekivale kraće radno vrijeme od muškaraca, već da ono ne bude toliko rigidno određeno. Također, željele su mogućnost duljih dopusta kako bi zasnovale obitelj i brinule se o djeci ili starijim članovima obitelji. Ako su poslodavci željeli profitirati od njihovih znanja i vještina, morali su se prilagoditi ovim zahtjevima.
Radno mjesto – automobil
K tome, razvoj tehnologije, a pogotovo pad cijena telekomunikacijskih usluga i razvoj širokopojasnog interneta, omogućili su osnivanje gotovo virtualnih tvrtki. To je omogućilo da njihovi zaposlenici ostvare fleksibilnost što se tiče radnog vremena, ali i samog mjesta rada.
Neki su tako počeli raditi od kuće, a neki doslovno iz automobila, jer su s nadređenima i kolegama mogli biti u stalnom kontaktu putem bežičnog interneta ili mobilnog telefona. Na primjer, 40 posto IBM-ovih zaposlenika danas ne radi u uredima tvrtke.
Fleksibilnost je tako za neke postala izvor slobode, dok je neke čini se ograničila. Nekoliko je istraživanja, naime, pokazalo da fleksibilno radno vrijeme može značiti i rad po cijele dane.
Zbog straha da bi poslodavci mogli pomisliti kako je odsutnost s radnog mjesta zapravo prilika za "zabušavanje", zaposlenici su često izloženi većem pritisku i odrađuju znatno veću količinu posla, samo kako bi kompenzirali svoju odsutnost s radnog mjesta. Istovremeno prisutan je i strah da zbog toga što nisu "na vidiku" nadređenog, s tog vidika izostanu i kada dođe vrijeme za promaknuće. (T. B.)
Izvor:
The Economist
