U vrijeme industrijalizacije kada se očekivao daljnji rast nataliteta, dogodilo se upravo suprotno
Ekonomist i vizionar Thomas Malthus je još 1798. u svom "Eseju o načelu stanovništva" predvidio da proizvodnja hrane neće nikada moći pratiti rast stanovništva, zbog čega čovječanstvu prijeti katastrofa.
Međutim, kada je industrijalizacija u razvijenim zemljama uzela maha, broj novorođenih značajno se počeo smanjivati. Najprije u Francuskoj, zatim u Velikoj Britaniji, diljem Europe i konačno u Sjedinjenim Državama. Kako su ljudi postajali bogatiji, obitelji su se smanjivale, a kako su se obitelji smanjivale, ljudi su postajali sve bogatiji.
"Zamjenska stopa nataliteta"
U današnje vrijeme, slična se pojava događa u zemljama u razvoju. Stope nataliteta padaju, a obitelji broje sve manje članova – primjerice u Brazilu, Indoneziji, pa čak i dijelovima Indije. Stopa nataliteta u polovici svijeta trenutno iznosi 2,1 ili je čak i manja, što je čarobna brojka koja jamči stabilnost populacije, pa se naziva i "zamjenskom stopom nataliteta". Međutim, između 2020. i 2050. stopa bi mogla pasti i ispod te čarobne brojke.
Vezano: Lani rođeno rekordnih 43.753 djece
Današnji pad stope nataliteta je širih razmjera i vrlo brz. Demografske promjene događaju se i u razvijenim i u siromašnim zemljama, jedino što kod ovih drugih promjene počinju na ranijem stupnju razvoja i šire se puno brže. Primjerice, stopi nataliteta je u Velikoj Britaniji bilo potrebno 130 godina da s 5, padne na 2, dok se takva preobrazba u Sjevernoj Koreji dogodila unutar 20 godina. Majke u zemljama u razvoju danas u prosjeku rađaju troje djece, dok su njihove majke rađale po šestero. Također, pad stope nataliteta u nekim je zemljama bio začuđujući – u Iranu je od 1984. do 2006. stopa nataliteta pala sa 7, na 1,9, a u Teheranu na 1,5.
Međutim, manja stopa nataliteta u siromašnijim društvima sama je po sebi blagodat, jer će većina majki po prvi put, moći imati onoliko djece koliko želi – što je prema trenutnim pokazateljima najčešće dvoje.
Djeca jamac sigurnosti
Istovremeno, pad stope nataliteta može rezultirati i većom sigurnosti za milijarde ranjivijih društvenih skupina. Primjerice, poljoprivrednici koji žive isključivo od svog uroda i neprestano strahuju od vremenskih nepogoda, a negdje i od pljački, ovise samo o svom radu i radu svoje djece. Za njih dakle, osmero djece može biti i jedino osiguranje od nepogoda.
Međutim, za novu srednju klasu u Kini, Indiji ili Brazilu, koja uglavnom radi u tvornicama, posjeduje automobile i puni bankovne račune, ekstremna nesigurnost je pojam izgubljen u prošlosti. Njima djeca znače prvenstveno radost ili obvezu, a nikako osiguranje. Oni dakle neće raditi na podizanju stope nataliteta, jer im to nije obvezujuće za egzistenciju. Štoviše, ukoliko nemaju dovoljno mogućnosti, svojevoljno će, malim djelom, utjecati na njezino smanjenje.
Konačno, pad nataliteta može značiti i blagodat za ekonomski rast. Zašto? Demografiju se do 90-ih godina smatralo neutralnom u odnosu na ekonomski rast. Tada je naime postojalo samo nekoliko zemalja u kojima je uz pad stope nataliteta, bilježen rast prihoda. Sada ih je međutim na desetke i sve pokazuju da, kako se države kreću od velikih obitelji i siromaštva prema bogaćenju i starenju, prolaze kroz "zlatni period" – svako od njih ima jednu do dvije generacije u kojima stopa nataliteta nikada nije previsoka niti preniska, što znači da se moraju brinuti manjem broju djece, ali i starijih, dok su odrasli, ako su uvjeti povoljni, glavni pokretači industrije i gospodarskog razvoja. Stoga za zemlje u razvoju, pad "zamjenske stope nataliteta" istovremeno može predstavljati i jedinstvenu, ali i skupocjenu priliku. (V. K.)
Izvor: The Economist
