Share
Tweet
Share
Send to friend

Stihijski razvoj menadžera ne može osigurati budućnost

Menadžerske kompetencije stvaraju se pored formalnog obrazovanja i osposobljavanja

Menadžeri i poslovni ljudi na visokim pozicijama koji završe poslovne škole, završetkom istih često ostaju neispunjeni i prazni – navikli su na rast i umnažanje znanja, intelektualno su radoznali, a i horizont im je postao sveobuhvatniji.

No, povratkom u svoje kompanije možda ne nalaze istu dinamiku, osjećaju se "usamljeni" i nemaju s kime podijeliti svoje dvojbe u svezi donošenja efikasnih i efektivnih poslovnih odluka, piše Ljiljana Katičić za eBizMags.

Kompetencije koje menadžer stječe stvaraju se pored formalnog obrazovanja i osposobljavanja, jednako tako i u zoni neformalnog učenja. U modernom menadžmentu danas se traži iskorak od zajedničkih radionica i kolektivnog promišljanja, jer ako imamo konsenzus u gospodarskom poslovanju onda tu nema originalnosti, inovacija – razvija se prosječnost.

Biti danas konkurentan na tržištu, znači prije svega biti različit od drugih, a to što te čini različitim su upravo ljudski potencijali i ulaganja u njihova formalna i neformalna znanja. Danas unutar modernih kompanija postoje "Učitelji" – "Coach-evi" koji su proširili svoju ulogu s instruiranja na omogućavanje učenja i inovatorstvo te se sve više uključuju u dodatne zadatke, kao što su razvoj ljudskih potencijala, profesionalno usmjeravanje i prijenos neformalnog znanja te procjena kompetencija.

Razvoj, edukacija i učinkovitost
Razvoj, edukacija i učinkovitost su blisko povezani, a promjena je sastavni dio sintagme – postavlja se pitanje kako pomoći ljudima u visokim sferama poslovanja u stvaranja novoga, kreativnosti i procesu uključenosti u poslovni svijet.

Postojeći načini usavršavanja menadžmenta stavljaju težište na činjenično znanje i pasivno učenje, a ono kao takvo nedovoljno omogućuje stjecanje visokorazvijenih tehničkih, tehnoloških i društvenih znanja, stručnosti i sposobnosti koje danas traži konkurentno okruženje. Formalne metode su okosnica za daljnji razvoj i usavršavanje, ali su nedostatni u stvaranju "izvrsnih" menadžera i vodstva u organizacijama. Danas su nam prije svega potrebne vještine za novu eru ekonomije koja potiče odgovornost, poduzetnost, rješavanje izazova, učenje iz uspjeha i pogrešaka, korištenje činjenica, maštovitost i uvažavanje etičnosti u održivom razvoju.

Razvoj vrhunskih menadžera koji je prepušten stihiji i samorazvoju, nije sustav koji može osigurati budućnost poduzećima. Tamo gdje nema korporativne odgovornosti, etike i brige za izvrsne i gdje nisu postavljeni standardi izvrsnosti, ne događa se ništa i nema puta u budućnost.

Današnji poslovni svijet odbacuje one koji kažu "usporite dok ja skupim iskustvo" – ta paradigma više ne postoji. Današnji svijet propulzivno jednu paradigmu istiskuje novom i tu se odvija promjena, razvoj i diferencijacija. Poduzeća danas trebaju bolje i brže načine za postizanje kvalitetnih rezultata. Nadasve, iskustvo i vrijeme usamljenosti danas su prespori i neučinkoviti učitelji. Mi danas moramo ubrzano učiti i biti sigurni, odlučni u donošenju brzih poslovnih odluka koje idu u pravom smjeru.

Cijeli članak pročitajte na:
[ " border="0">

We use cookies to enhance your experience. By continuing to visit this site you agree to our use of cookies. Learn more.