U obranu multitaskinga

Tko kaže da je baš tako loše imati više loptica u zraku?

Jedan nedavni događaj ponukao me (opet i ponovo) na promišljanje multitaskinga: našli smo se na ugodnoj večeri. Tri žene i jedan muškarac. Kako je ON opisao druženje? Citiram: "Večeras sam bio s tri dame na večeri i ponovo me fascinirao ženski mozak. U isto vrijeme su sasvim uredno raspravljale o četiri posve različite teme!" Dodala bih: ne samo da smo mogle raspravljati, činjenica jest da možemo i obavljati četiri paralelne radnje. Ništa novo: brojna istraživanja pokazuju da ženama uistinu bolje leži multitasking. Poznajem muškarce kojima isto tako jako dobro "leži".

Uz to, sigurno ste osjetili neke koristi multitaskinga u svakodnevnom životu. Pa su se onda, recentno, pojavila brojna znanstvena istraživanja koja su utvrđivala da multitasking nije dobar, da ljudski mozak ne može podnijeti više od jedne glavne i dvije sporedne radnje, da je sve više od toga jednostavno – previše (pozivajući se na primjer vožnje i razgovora na mobitel…).

Ne tako davno i na ovim stranicama mogli ste pročitati moj tekst o potencijalnim opasnostima, ne toliko multitaskinga, koliko "switchtaskinga": prebrze izmjene zadataka, prekida u radu, prekida misli te brzih i nenadanih interupcija koje remete ritam rada.

Uz sve negativne strane, budimo iskreni: bez multitaskinga jednostavno više ne ide. Ma koliko čuli izjave da je koncentracija bitna, usredotočiti se na jednu stvar, posvetiti svu svoju energiju…Ma dajte! Neću poricati sve prednosti koje mogu proizaći iz krajnje usredotočenosti na jednu jedinu stvar, dapače. Niti ću se pridružiti društvu "supermena" (a sve više i "superžena") koji uredno tvrde da su u stanju savršeno baratati s najmanje desetak tema na poslu, istovremeno. A tek privatno: čuda neviđena. Hm, nisam baš uvjerena.

Nemojmo zaboraviti ni da obavljanje jedne po jedne stvari ili zadatka ima svoje nedostatke, osim što usporava bilo koji radni proces. Primjere, vjerujem, možete navesti u velikom broju. Multitasking nije samo "igra" za one od nas koji imaju jako kratku moć koncentracije na posao, već jedna od vještina koje su zaista postale nužne na bilo kojem radnom mjestu (pa i u potrazi za poslom).

Zašto je multitasking važan možemo bolje spoznati pogledamo li izvor iz kojeg je nastao: koncept multitaskinga potječe iz svijeta kompjutera. Nekada davno, davno kompjuteri su "radili" na probušene kartice, i svaka nova obrada podataka morala je pričekati da se obavi ona prije nje. To je stvaralo mnoge probleme: da biste saznali neku eventualnu grešku, mogli su proći sati i sati. Sve promjene ulaznih informacija koje bi se dogodile dok je proces bio u tijeku nisu mogle biti obrađene sve dok proces ne bi bio gotov. Izum time-sharinga razriješio je ova pitanja, barem što se tiče kompjutera.

Primjenimo li to isto na poslovanje, evo što se sve može dogoditi primjenom multitaskinga:

dolazimo brže do važnih informacija. Ako sam ja izvan ureda i nisam dostupna na mobilni telefon, kolege mogu izgubiti jako puno vremena dok ne "uđu" u projekt kojeg ja vodim. Prekinem li na trenutak ono što radim, sasvim sigurno ću im uštedjeti puno vremena te izbjeći mogućnost pogreške.

ne ostavljamo druge čekati. Ako ja ne dozvolim poneki prekid u onome što radim, drugi ljudi će možda nepotrebno čekati. Poput prodavača u jednoj trgovini, neki dan: uredno sam čekala više od tri minute da završi telefonski razgovor, koji je, izgleda, njemu bio važan. Meni – nije. Nakon tri minute, okrenula sam se i otišla.

kad zapnete, ponekad je dobro i odmaknuti se. Jedan od načina rješavanja velikih zadataka jest da krenete od najtežeg dijela, svom snagom naprijed. A jedan je i da napravite odmak i krenete od, možda najnevažnijeg, dijela. Što ne znači da ne razmišljate o tzv. Velikom zadatku, zar ne? Kada se vratite natrag nakon nekog vremena, možda ćete imati bolje rješenje. Ponekad mi pisanje postova na društvenoj mreži bude baš zgodan intermezzo u nekom većem i zahtjevnijem poslu…

što viša pozicija, više multitaskinga. Definitivno, da. I multitaskinga, i switchtaskinga. Ne držite li da su nesposobni šefovi koji se ne mogu nositi s više od jednim pitanjem jednog zaposlenika? Uostalom, ako ste dobar menadžer, znači da ste dobro organizirali posao. Dakle, imate manje konkretnih zadataka i važnima uistinu možete posvetiti svoju punu pozornost.

Ponovit ću zaključak iz ranijeg teksta: kao Vaš coach podsjetit ću Vas na značaj onog što Vam je uistinu važno. Na definiranje prioriteta i pravilnu alokaciju vremena. A poneki prekid, tu i tamo, ako je bitan a postaje i hitan, u dobroj organizaciji sebe u vremenu ne može predstavljati baš tako veliki problem, pogotovo ako ste uigrani "multitaskeri"…