Share
Tweet
Share
Send to friend

Istraživanje o visini plaća 2005./2006.

Istraživanje je tijekom srpnja i kolovoza 2005. proveo MojPosao na uzorku od preko 7.000 ispitanika, kontroliranih po dobi, spolu, godinama radnog iskustva, stručnoj spremi i županijama. Istraživanje NIJE bilo provedeno prema birokratskoj specifikaciji nego prema stvarnim radnim mjestima, ponajviše u konkurentnom dijelu gospodarstva.

Prema ukupno 147 radnih mjesta, od managerskih funkcija, kao što su glavni direktori, voditelji odjela itd., preko specijalista u raznim područjima, kao što su računovođe, kontrolori, brand manageri, do raznih operatera i službenika, prvim istraživanjem ovog tipa u Hrvatskoj ispitivala se mjesečna neto plaća osoba zaposlenih u svim djelatnostima.

Prikupljanje podataka trajalo je dva mjeseca. Sudionici ankete su pozvani na sudjelovanje izravnim pozivima, te javnim oglašavanjem u tisku (Poslovni dnevnik, Jutarnji list, Glas Slavonije, Vjesnik, Novi list, Slobodna Dalmacija, Nacional), na Internetu (Iskon, MojPosao, Monitor, Bug, Briefing, …) i na radiju (Primorski radio, Slavonski radio, Radio Dalmacija).

Rezultati istraživanja dali su informacije o visini plaća prema:

 

  • godinama radnog iskustva
  • županijama
  • djelatnostima
  • strukama
  • tipu vlasništva
  • veličini tvrtke
  • stručnoj spremi
  • spolu
  • Krajnji rezultati istraživanja sadrže podatke o plaćama za pojedina radna mjesta. Nove rezultate pogledajte .

    Vrijednost radnog iskustva raste najviše u prvih 5 godina; iako, prosječno, zaposlenik s godinom radnog iskustva ima 2,3% višu plaću (što ne znači da plaće u prosjeku rastu 2,3% godišnje). U prvih 5 godina vrijednost radnog iskustva iznosi prosječno 8,8% po godini radnog staža, a od 6. do 10. godine svega 2,7%. Osobe sa više od 12 godina radnog iskustva imaju nižu plaću što je posljedica tranzicijskog šoka, tj. osobe zaposlene nakon početka tranzicije imaju veću plaću.

 

 

[" target="_blank">[" border=0 alt="Povećajte sliku"> Grafikon 1.
Rast prosječne neto plaće prema radnom iskustvu

(za uvećanje kliknite na sliku)

 

 

Muškarci u Hrvatskoj u prosjeku imaju 19,4% višu plaću od žena. Razlika je najmanja na početku karijere kada muškarci počinju sa 13% višom plaćom u odnosu na žene, a najveća između 8. i 11. godine radnog iskustva kada muškarci imaju 20% višu plaću. Mjesečne neto plaće natprosječne su u Gradu Zagrebu (22% iznad prosjeka), zatim u Zagrebačkoj županiji (13,6% iznad prosjeka), Splitsko-dalmatinskoj (1,6% iznad prosjeka), Istarskoj (1,6 iznad prosjeka), Primorsko-goranskoj (0,5% iznad prosjeka) za razliku od npr. Varaždinske županije u kojoj su plaće 3,2% ispod prosjeka, Osječko-baranjske koja je 2,9% ispod prosjeka te posebno Brodsko-posavske županije (23% ispod prosjeka).

 

 

 

 

[" target="_blank">[" border=0 alt="Povećajte sliku"> Grafikon 2.
Razlika u prosječnoj visini plaća prema županijama

(za uvećanje kliknite na sliku)

 

 

Stupanj obrazovanosti uvelike utječe na visinu plaće što pokazuje i ovo istraživanje. Promatrajući 'završenu srednju školu' kao 'benchmark' kategoriju (s obzirom na koju uspoređujemo druge), niže kvalificirani radnici imaju 28% manju plaću. Osobe sa višom školom imaju 14,7% višu plaću, a osobe sa završenim fakultetom 42,5% višu plaću u odnosu na srednjoškolsko obrazovanje. Završenim magisterijem ili doktoratom plaća je u prosjeku 83,6% viša u odnosu na promatranu kategoriju. Osobe s diplomom MBA ili slične poslovne škole imaju čak 139,8% višu plaću u odnosu na SSS.

 

 

 


Promatrajući gospodarske grane, najbolje se plaća posao u tvrtki kojoj je primarna djelatnost financijska (21,3% iznad prosjeka), zatim slijede farmaceutska (19,8% iznad prosjeka) te ICT (17,1% iznad prosjeka). Najniže su plaće u 'državnoj službi, sudstvu i nevladinim organizacijama' (16,1% ispod prosjeka), zatim 'znanosti, obrazovanju i odgoju' (17,1% ispod prosjeka) te u 'umjetnosti i dizajnu' (18,4%). Razlika u plaćama muškaraca i žena najviša je u kategoriji 'poslovno savjetovanje i ispitivanje tržišta' u kojoj muškarci imaju 44,7% višu plaću. Slijede 'opskrba energijom i vodom' (40,3%) i 'proizvodnja i prerada prehrambenih proizvoda' (36,8%). Najmanje razlike prema spolu su u državnoj upravi (9,2%), ICT-u (8,4%), izdavačkoj djelatnosti (3,3%) te proizvodnji strojeva i uređaja (3,2%).

 

[" target="_blank">[" border=0 alt="Povećajte sliku"> Grafikon 3.
Razlika u prosječnoj visini plaća prema djelatnostima

(za uvećanje kliknite na sliku)

Informatički inženjeri najbolje su plaćena struka (27,8%), ali i ostali inženjeri (strojarstvo, elektrotehnika,…) kojima je visina plaće 26,2% iznad prosjeka, te ekonomisti – smjer financije (24,7%). Najmanje su plaćeni grafički radnici (17,6% ispod prosjeka), radnici upravnih zanimanja (19,2%) i administrativni radnici (28,4%). Najmanje plaćena struka administrativnog radnika je jedina kategorija u kojoj žene imaju višu plaću od muškaraca (13,1%). U najviše plaćenoj struci inženjera informatike najveća je spolna razlika jer muškarci u ovoj kategoriji imaju 56,1% višu plaću u odnosu na žene koje obavljaju isti posao.

 

 

[" target="_blank">[" border=0 alt="Povećajte sliku"> Grafikon 4.
Razlika u prosječnoj visini plaća prema strukama

(za uvećanje kliknite na sliku)

 

 

[" target="_blank">[" border=0 alt="Povećajte sliku"> Grafikon 5.
Spolna diskriminacija prema strukama

(za uvećanje kliknite na sliku)

 

 

Prema tipu vlasništva tvrtke ili institucije, uzimajući 'privatnu tvrtku pretežno u domaćem vlasništvu' kao referentnu kategoriju, plaće u hrvatskim institucijama su 7,3% niže, a u tvrtkama koje su pretežno u hrvatskom državnom vlasništvu plaće su 4,2% više. Strane institucije isplaćuju 24,9% više plaće, a privatne tvrtke pretežno u stranom vlasništvu u prosjeku 28,5% više plaće u odnosu na promatranu kategoriju. Iako su plaće više u stranim nego u hrvatskim tvrtkama, tu su i najveće razlike u plaćama muškaraca i žena. U stranim institucijama muškarci imaju 29,8% višu plaću od žena.

Prosječne plaće rastu s veličinom tvrtke. U tvrtkama koje imaju do 20 zaposlenika plaća je 13,2% ispod prosjeka. Taj postotak je manji za tvrtke sa 21 do 50 zaposlenih, iako su plaće u takvim tvrtkama još uvijek ispod prosjeka (0,5%). Natprosječne plaće isplaćuju tvrtke sa 51 do 100 zaposlenih (2,5%), od 101 do 200 zaposlenih 4,6%, a posebno tvrtke u kojima je zaposleno više od 200 ljudi (6,6%). U tvrtkama sa 51 do 100 zaposlenih muškarci imaju 23,6% višu plaću od žena. Razlika je manja u tvrtkama sa više od 200 zaposlenih (12,3%).

Prema nadređenosti, najnižu plaću imaju osobe koje nisu nikome nadređene (30,2% ispod prosjeka), a plaća raste s razinom odgovornosti tako da osobe s više od 100 podređenih imaju 27,8% višu plaću od prosječne. U toj kategoriji najveća je i spolna razlika – muškarci imaju 47,7% višu plaću od žena koje imaju više od 100 podređenih. Zaključak je da se žene cijene više kao operativni manageri, ali ne i kao top manageri ili lideri.

 

 

 

Usporedba cijelog uzorka sa managementom potvrdila je gornju tezu. Naime, žene kao manageri izrazito su potplaćene. Razlike u plaćama muškaraca i žena još su veće u ovoj kategoriji nego u cijelom uzorku. Razlika se povećava s radnim iskustvom i doseže čak 26%, a gotovo ista ostaje do kraja radnog iskustva.

Objavljeno 06.09.2005.
(A.P.) (T.K.) (V.K.)

We use cookies to enhance your experience. By continuing to visit this site you agree to our use of cookies. Learn more.