Istraživanje o profesionalnim očekivanjima mladih proveo je MojPosao (www.MojPosao.net) u sklopu 8. hrvatskog Dana Karijera održanog u svibnju na uzorku od gotovo 200 ispitanika.
Istraživanjem se nastojalo saznati više o ciljevima i preferencijama mladih nakon završenog studija te prije svega kakva su njihova promišljanja, odnosno očekivanja prema traženju i pronalaženju radnog mjesta. Rezultati su uspoređeni s rezultatima istih istraživanja provedenih u studenom 2007. te u studenom 2008.
Kao i kod prošlogodišnjih istraživanja, veliku većinu sudionika činili su studenti (91%), među kojima su najzastupljeniji bili studenti Ekonomskog fakulteta (30%), slijede studenti Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (13%), Fakulteta elektrotehnike i računarstva (10%) Filozofskog (7%) te Pravnog fakulteta (7%). Među ispitanicima koji studiraju, istraživanju su pristupili prvenstveno apsolventi (56%) te studenti treće (12%), odnosno pete godine (11%).
Kao i kod istraživanja provedenih 2007. i 2008. godine, većina ispitanika mišljenja je kako bi radije ostali i radili u Hrvatskoj (2009.-80%, 2008.-73%, 2007.-81%), nego otišli u inozemstvo. Iz ovih rezultata se također može uočiti kako su ispitanici ove godine u nešto manjoj mjeri izrazili želju za odlaskom u inozemstvo.
Buduće zanimanje
Trećina ispitanika (njih 32%) točno zna što želi raditi. To je nešto više od prošlog istraživanja kada je to znalo 27% ispitanika, dok je 2007. godine točno znalo što želi raditi njih 21% iz čega se može zaključiti kako mladi sve više postaju svjesni mogućnosti koje im se pružaju te pokazuju sve više interesa za svoje buduće radno mjesto.
No, većina ispitanika (njih 61%) ipak još uvijek nije sigurna što točno želi raditi, iako imaju neku predodžbu o tome.
O povećanju interesa mladih za karijeru svjedoči i podatak da čak 87% ispitanika smatra karijeru važnom stavkom u svojem životu, dok je s druge strane svega 3% ispitanika izjavilo kako im karijera nije bitna.
Nadalje, u razdoblju od 3 godine nakon diplome, većina ispitanika si je kao cilj postavila zapošljavanje (60% ispitanika), napredovanje u tvrtki (45%) te upisivanje poslijediplomskog studija (čak 40%). U manjoj mjeri su kao ciljeve naveli još i odrađivanje stručne prakse i zapošljavanje (31%), odnosno promjenu nekoliko različitih poslova (13%).
Većina ispitanika smatra da je najbolje vrijeme za pronalazak stalnog posla odmah nakon diplome (60%). Da posao treba pronaći još za vrijeme studiranja smatra trećina ispitanika (33%), a svega 6% ispitanika smatra da je najbolje vrijeme za pronalazak posla nekoliko mjeseci nakon diplome. Razlika u odnosu na prošla istraživanja pokazuje kako ove godina manji broj ispitanika smatra kako je posao potrebno pronaći još za vrijeme studiranja, što je vjerojatno posljedica većeg broja fakultetskih obveza uslijed uvođenja Bolonjskog procesa te studenti sad uglavnom smatraju kako bi posao trebali tražiti odmah nakon diplome.
Profesionalna očekivanja
Najveći broj ispitanika (njih 59%) očekuje kako će na potragu za zaposlenjem morati utrošiti 1 do 3 mjeseca. 12% ispitanika na to gleda optimističnije te očekuju kako će pronaći posao za manje od mjesec dana, dok ih 21% očekuje potragu dulju od tri mjeseca.
Ove su godine ispitanici nešto pesimističniji što se tiče perioda potrebnog za pronalazak posla. 2008. godine svega je 12% ispitanika smatralo da će posao tražiti dulje od 3 mjeseca, ove godine to smatra čak petina (njih 21%). Da će posao naći za manje od mjesec dana u 2008. je smatralo 18% ispitanika, dok sada to isto smatra samo 12%. Ovi se podaci podudaraju i sa trenutnim stanjem na tržištu rada koje pokazuje kako je smanjena ponuda pripravničkih pozicija, dok se u većem postotku traže zaposlenici s određenim radnim iskustvom. U ovom je slučaju naročito zanimljiva i činjenica kako je smanjen broj studenata koji već rade, što je očekivano s obzirom na veće zahtjeve studiranja prema Bolonjskom programu. No, to nije u skladu s trenutnim zahtjevima gospodarskog sektora u kojem se traže zaposlenici s bar nekim radnim iskustvom.
Ako promatramo strukturu ispitanika prema fakultetu koji pohađaju, onda možemo uočiti kako ispitanici koji studiraju na FER-u i Ekonomiji imaju optimističnija očekivanja o duljini perioda traženja posla od ispitanika koji pohađaju ostale fakultete. Tako primjerice među ispitanicima koji studiraju na FER-u njih čak 27% očekuje kako će posao tražiti manje od mjesec dana, a njih 7% već radi. 16% studenata ekonomije već radi, dok ih 5% očekuje da će naći posao unutar mjesec dana. Najpesimističniji su studenti Hrvatskih Studija i Filozofskog fakulteta gdje niti jedan student ne očekuje da će posao naći unutar mjesec dana, polovica (50%) ih smatra da će posao tražiti između jednog i tri mjeseca, dok druga polovica (50%) očekuje da će taj period biti i dulji od tri mjeseca.
Zanimljiv je i podatak kako unatoč nepovoljnoj gospodarskoj situaciji, tri četvrtine ispitanika (njih 74%) ipak smatra kako se posao može naći i bez 'veza', dok je jedna četvrtina ispitanika pesimistična i smatra kako se posao može naći isključivo 'preko veze'.
U 2009. godini smanjio se i broj ispitanika koji su izjavili kako su tijekom studija već stekli određeno radno iskustvo (njih 61% u odnosu na 66% u 2008.), dok se s druge strane, povećao broj ispitanika bez radnog iskustva 39% ispitanika (34% u 2008.).
Polovica ispitanika smatra kako je posao puno lakše naći ukoliko se posjeduje prethodno radno iskustvo, dok 46% ispitanika smatra to važnim, ali ne i ključnim faktorom za pronalazak posla. Samo 4% ispitanika smatra kako prethodno radno iskustvo nije bitan faktor za pronalaženje posla.
Kao i prethodnih godina, većina ispitanika (59%) smatra kako je završen fakultet ključan faktor kod pronalaska kvalitetnog zaposlenja, dok s druge strane njih 41% smatra kako se kvalitetno zaposlenje može naći i bez završenog fakulteta.
No, ispitanici smatraju i kako završeni fakultet nije jedini preduvjet za pronalazak kvalitetnog posla, već je važno i koji fakultet pojedinac završi. Tako tri četvrtine ispitanika (njih 74%) smatra kako se s određenim fakultetima može lakše doći do zaposlenja nego sa nekim drugim (u najvećoj mjeri kao takve navode FER, Ekonomski fakultet, Građevinski, Medicinski te Fakultet strojarstva i brodogradnje).
Do informacija o poslovima koji se nude ispitanici u najvećoj mjeri dolaze putem internet portala (njih čak 94%), te preko svojih prijatelja i poznanika (58%), odnosno oglasa u novinama (48%). Fakultet kao izvor informacija koristi svega 27% ispitanika, dok se na HZZ-u informira 31% ispitanika. Na raznim sajmovima karijera o mogućem poslu informira se 42% ispitanika, dok je na taj način do informacija prošle godine dolazilo tek 22%.
Kad se radi o očekivanjima koja imaju prema poslodavacima, ispitanici su mišljenja kako poslodavci kod zaposlenika najviše cijene njihovu motiviranost (71% ispitanika), komunikativnost (69%), radno iskustvo (64%) te znanje stranih jezika, informatičku pismenost i stručnu spremu (po 64%). Zanimljivo, samo 31% ispitanika smatra da će poslodavac cijeniti njihovo poštenje i integritet dok za radnu etiku to smatra tek njih 28%. Slično kao i kod prošlogodišnjeg istraživanja, većina ispitanika je kao najvažnije elemente na svojem radnom mjestu navela međuljudske odnose (čak 79%) te novac (42%.), a slijede priznanje za obavljen rad (39%) i dinamičnost posla (33%).
Prilikom odabira posla, ispitanici u najvećoj mjeri vode računa o mogućnosti profesionalnog napredovanja, njih 77%, o novcu njih 58% što je manje nego prošlih godina kada je o novcu vodilo računa njih 71%, odnosno 2007. godine njih 66%. Ovaj je podatak naročito zanimljiv zbog trenutne gospodarske situacije u kojoj se moglo očekivati da će novac postati važniji čimbenik prilikom traženja posla. No, rezultati pokazuju kako su mladi svjesni krize te će se radije zaposliti na manje plaćenom radnom mjestu na kojem mogu brzo napredovati nakon završetka krize. Radno vrijeme važnim elementom smatra 48% ispitanika, 40% ispitanika vodi računa o sigurnosti posla, što je više u odnosu na prošlu godinu kad je taj postotak iznosio 34%.
Kako bi razvili svoju karijeru, većina ispitanika očekuje od svojeg poslodavca da im omogući napredovanje u tvrtki (47%) te dodatnu edukaciju (33%). Petina ispitanika (19%) očekuje da im poslodavac omogući povećanja plaće.
U posao koji obavljaju, ispitanici su u najvećoj mjeri spremni uložiti svoj trud i motivaciju (njih 69%), dok su u manjoj mjeri spremni uložiti svoje slobodno vrijeme, što za edukacije (26%), što za obavljanje prekovremenih radnih zadataka (4% ispitanika). U odnosu na prošle dvije godine može se uočiti veća spremnost ispitanika na ulaganje slobodnog vremena za dodatnu edukaciju (2008. taj je postotak iznosio 21%, odnosno 22% u 2007.).
Download cijelog teksta (pdf)
