Iako sam još uvijek nezaposlen i nisam bio na baš puno razgovora za posao, jedan razgovor se definitivno ističe.
Naime, prije pola godine sam išao na razgovor za posao u jednu knjižaru na Remizi. Kako nisam baš toliko blizu Zagreba trebalo mi je malo duže da pronađem knjižaru i noć je već padala jer je tad još bila zima, a bližilo se 17:00 sati. Bio sam umoran od traženja i kad sam našao knjižaru, nije bila baš ono što sam očekivao pa sam malo imao i stav "idem to odraditi", ali sam se na kraju jako iznenadio!
(Prije razgovora, poslodavac mi je na mail poslao da sam ušao u uži izbor i naveo je koliko će razgovor trajati, kad i u koliko sati da dođem te mi se obratio sa g-dine Perić umjesto poštovani/poštovana te sam tako dobio dojam da je ovo neka ozbiljnija tvrtka, ali i na njihovoj web stranici se također vidi da je to ozbiljna tvrtka.)
Kada sam ušao, rekao sam da sam došao na razgovor za posao i u roku pola minute je došao gospodin (vlasnik) s kojim sam trebao obaviti razgovor. Pozdravili smo se i otišli u njegov ured. Predao sam svjedodžbu, a životopis i ostalo sam već bio poslao baš preko vašeg portala.
Kao uvod, gospodin mi je rekao da se prijavilo preko 250 ljudi za posao te da sam ja jedan od sedmero ljudi koji su ušli u uži krug. Pričao je o tvrtki odnosno knjižari i apsolutno sve mi je rekao od toga koliki su im godišnji prihodi do toga kakvi su im planovi, kako bih se ja uklopio u cijelu tu priču, zašto su objavili natječaj, tko sve radi kod njih, kako se radi, kolika je prosječna plaća, čak mi je rekao i da imam pravo na 7% veće prihode jer sam iz Dugog Sela, a navodno postoji neki zakon prema kojem ja imam pravo na malo veću plaću. Znači, čovjek mi je rekao sve, ali apsolutno sve tako da sam čak i saznao za neke zakone za koje nisam imao pojma da postoje!
Nakon toga mi je dao analitički test da riješim tako da on može vidjeti moje razmišljanje i kako bi se ja eventualno mogao uklopiti u njihov sustav rada. Kada sam ga riješio, pitao me je da li imam nekih pitanja. Iako znam da bih trebao postaviti neko pitanje kako stoji u nekoliko vaših članaka, naprosto nisam mogao postaviti nikakvo pitanje jer mi je gospodin sve toliko detaljno objasnio da sam ostao 'bez riječi'.
Mislio sam da je razgovor gotov, ali gospodin je rekao da ćemo sada obići radne prostorije i upoznao me sa svim radnicima tako da sam vidio što i kako se radi te me je čak odveo u skladište i pokazao gdje njegovi roditelji žive. Na kraju smo se srdačno pozdravili i gospodin mi je rekao da očekujem odgovor do određenog datuma. Prije navedenog datuma sam dobio odgovor, ali nažalost nisam dobio posao jer je gospodin u odgovoru naveo da je ipak presudilo iskustvo kandidata koji je dobio posao.
Kasnije sam čak saznao da moj rođak radi tamo i da je jedan od najboljih radnika, ali na razgovoru mi je poslodavac istaknuo da kod njih nitko ne radi 'preko veze' tako da sam i kontaktirao rođaka teško da bi to puno utjecalo na to da bih ja danas možda radio tamo, ali u svakom slučaju mi je žao što nisam dobio taj posao jer mi se poslodavac činio ne samo kao dobar poslodavac nego i kao dobra osoba što mi je na kraju i sam rođak potvrdio i rekao je citiram: "Taj čovjek mi je pomogao više nego otac!" što je naravno uzrokovalo još više žaljenja za tim poslom, ali naravno da i dalje nisam odustao od potrage za poslom.
Sve u svemu da zaključim, mislim da se u lijepoj našoj tako dobrih, ljubaznih i kulturnih poslodavaca može nabrojati na prste jedne ruke, a kad bi ih bilo puno više, tko zna gdje bi lijepa naša dogurala!
(O.P.)
