Svako radno mjesto stajalo je državu od 19 do 36 tisuća kuna po zaposlenome. Najjeftinija su radna mjesta za korisnike javnih radova.
U posljednjih šest godina hrvatska je država za mjere aktivne politike na tržištu rada izdvojila više od 4 milijarde kuna. Riječ je o iznosu koji nikad u toj mjeri nije bio usmjeren prema nezaposlenima.
Najviše novca – 1,5 milijardi kuna nezaposleni su dobili prošle godine kad je milijarda kuna iz hrvatskog proračuna podebljana s pola milijarde kuna iz različitih europskih fondova. S tolikim je budžetom obuhvaćeno oko 65 tisuća nezaposlenih osoba, piše Večernji list.
Na zahtjev Europske komisije nezavisni su stručnjaci i institucije proveli i predstavili evaluaciju Vladinih mjera aktivne politike za razdoblje od 2010. do kraja 2013. kada su u četiri godine izdvojene 2,2 milijarde kuna, od čega milijarda kuna u 2013. godini. Idućih bi se godina sredstva europskih fondova trebala koristiti u još većoj mjeri.
Autori studije polaze od stava da je nezaposlenost jedan od najtežih ekonomskih i društvenih problema za zajednice i njome pogođene pojedince, a ovih su dana na burzi evidentirane oko 292 tisuće ljudi koji traže posao.
Broj nezaposlenih obuhvaćenih nekom od mjera aktivne politike povećao se i do deset puta. Primjerice, 2009. godine tek svaki četrdeseti nezaposleni koristio je neku od državnih mjera za zapošljavanje, dok je 2014. godine svaka deseta nezaposlena osoba uključena u stručno usavršavanje, obrazovanje i zapošljavanje. U jeku krize 2009. godine programima je obuhvaćeno oko 6 tisuća nezaposlenih, godinu dana poslije 15 tisuća, a posljednjih se godina taj broj kretao od 27 do 43 tisuće godišnje.
Evaluacija je pokazala da je 60 posto mladih koji su bili uključeni u popularno stručno osposobljavanje za rad ili popularno nazvano “Mrsićevo volontiranje” bilo u radnom odnosu 18 mjeseci nakon isteka mjere. Postotak zaposlenih kod kontrolne skupine mladih, koja nije koristila tu mjeru, iznosi 46 posto. Slične iscrpne usporedbe pripremljene su za sve ostale skupine. Pokazalo se da je 68 posto korisnika mjera iz skupine dugotrajno nezaposlenih zadržalo radni odnos godinu i pol dana nakon isteka mjere, dok je u kontrolnoj skupini udio zaposlenih bio samo 31 posto.
Svako radno mjesto stajalo je državu od 19 do 36 tisuća kuna po zaposlenome. Najjeftinija su radna mjesta za korisnike javnih radova, od 9 do 18 tisuća kuna, ovisno o ugovorima s lokalnim jedinica, dok su potpore za obrazovanje stajale od 9 do 11 tisuća kuna po osobi. Nezaposlenima koji su dobili potpore za samozapošljavanje isplaćeno je od 19 do 30 tisuća kuna po osobi.
Stručnjaci koji su uz Ipsos radili na evaluaciji – Predrag Bejaković, Michal Kontnarowski, Dragan Gagić, Ivan Burić, Teo Matković i drugi – ističu da su mjere prilično učinkovite, ali ne mogu riješiti probleme tržišta rada. Naveli su i niz prijedloga za poboljšanje mjera. Kod najpopularnijeg stručnog osposobljavanja za rad (2400 kuna) predlažu ograničavanje i smanjenje obujma mjere zbog negativnih makroučinaka, od kojih je najupečatljivije istiskivanje drugih oblika ulaska na tržište rada i pripravništva.
Nadalje, istisnute su s tržišta mlade osobe koje si ne mogu priuštiti da rade za 2400 kuna mjesečno jer ih njihove obitelji ne mogu financijski podržati. Sugeriraju i da se razmotri uvođenje naknade prema stupnju obrazovanja te da se ograniči broj korisnika mjere po jednom poslodavcu.
