Liječnik koji je došao raditi na Mljet na poziv doktorice koja odlazi u mirovinu prenosi svoje dojmove o prvim danima na novom poslu.
"Prvi radni dani na Mljetu protekli su mi u upoznavanju s poslom jer je rad u ambulanti u Babinom polju potpuno drugačiji u odnosu na onaj u varaždinskoj Općoj bolnici gdje sam radio kao kardiolog. Upoznajem polako pacijente, kolegice medicinske sestre i cijelo okruženje, odlazim u kućne posjete… Na Mljetu je oko tisuću duša i dva liječnička tima, dakle oko 450 -500 ljudi po timu. Uvodim se u sustav i mislim da je dobro krenulo, što sigurno ne bi bilo da mi u svemu ne pomaže liječnica Nardelli koja je do sada radila u ambulanti", kaže za tportal doktor Siniša Car koji se odazvao pozivu liječnice s Mljeta, dr. Magdalene Nardelli Kovačević, koja je očajnički tražila liječnika koji će je naslijediti, kako bi mogla otići u zasluženu mirovinu.
Ovaj 45-godišnji internist i kardiolog tako je, nakon dvadesetak godina rada, varaždinsku Opću bolnicu zamijenio ambulantom u Babinom polju na Mljetu gdje upravo završava svoj prvi radni tjedan. Iako se još uhodava na novom radnom mjestu, već je shvatio da je to uistinu pravo mjesto za njega. Do te spoznaje nije, međutim, došao u ambulanti, već tijekom trčanja oko jezera jer je ovaj varaždinski liječnik, uz ostalo, i triatlonac.
"Odmah nakon prvog razgovora na Mljetu krenuo sam na trčanje oko jezera. Trebalo mi je nešto tako jer moram priznati da sam se u jednom trenutku zapravo uplašio od svega što me čeka. Naime, ovo ovdje je drugačije od onoga što sam do sada radio, i to još u otočkom okruženju koje je također drugačije do kontinenta na kojem sam do sada živio. Otok ima stvari koje jednostavno ne poznam. Međutim, uvjeren sam da neće biti problema jer imam neobično pozitivna iskustva. S ljudima koje susrećem imam komunikaciju koja nije opterećena, tako da imam osjećaj da su me jako dobro prihvatili. Eto, čim su čuli da mi nedostaje moje zborsko pjevanje, došli su po mene u ambulantu iz klape da im se pridružim. Sreća je da im baš nedostaje glas kakav je moj", kaže Car koji nije siguran je li uistinu sve tako dobro ili se radi samo o percepciji zbog promjene okruženje.
Vezano: Doktorica s Mljeta pronašla zamjenu i može mirno u mirovinu
Premda je ambulanta u Babinom polju nešto sasvim drugo u odnosu na prostore varaždinske bolnice, naglašava da sam posao ipak nije toliko drugačiji jer je liječnik internist.
"Doduše, ima i neke razlike, kao što je pedijatrija, dakle rad s djecom što prije nisam imao. Sve drugo mi je manje više poznato jer kad ste klinički internist onda ste upoznati sa svim unutarnjim bolestima i infektologijom. Naravno da trebam obnoviti određena znanja, ali ne osjećam da bi to bio neki problem. No, ono po čemu se razlikuju ta dva posla drugačiji je pristup pacijentu. Kada ste liječnik u ambulanti, onda pristupate pacijentima šire i sveobuhvatno, što nije slučaj kada radite u bolnici", objašnjava.
U bolnici je dr. Car radio i ugradnje elektrostimulatora srca, tzv. malu kirurgiju, što je bio u Varaždinu pionirski poduhvat napravljen uz pomoć kolega iz bolnice Sestara milosrdnica s kojima je krenuo raditi taj zahvat koji je dobro uhodao.
"Usprkos dobrim rezultatima, ipak rad s teškim pacijentima troši čovjeka. Stoga sam počeo osjećati neko nezadovoljstvo ili bolje reći da mi nešto više ne odgovara te da moram napraviti iskorak kako bi to promijenio. Da sam dobro napravio, osjetio sam tijekom kontakta s pacijentima u ambulanti koji je drugačiji u odnosu na onaj u bolnici gdje se susrećeš često s uistinu teškim situacijama. I u ambulanti ima teških situacija, ali one su ipak rjeđe. Tu više do izražaja dolazi neposredan i cjelovit pristup pacijentu kojem treba pomoći oko jednostavnijih problema i što je bitno, ukazati na problem dok je još u početku, savjetovati kako se ponašati da bi se izbjegle kasnije komplikacije. U ambulanti imate puno bolje povratne informacije o tome što su donijele vaše odluke i preporuke, dok u bolnici to nije slučaj u tolikoj mjeri", upozorava.
