Share
Tweet
Share
Send to friend

Štedopis: Kolika nam je zapravo plaća?

Većina ljudi kada primi plaću i platnu listu, gleda jednu stavku - onu koju će dobiti na račun, neto plaću. Međutim, plaća ima i bruto iznos i to ne jedan, nego dva.

Štedopis: Kolika nam je zapravo plaća?

Iako su bruto i neto plaća osnovni pojmovi vezani za plaće, malo se nas zamara u kakvom su oni odnosu, što znači bruto, a što neto. A trebali bi iz nekoliko jednostavnih razloga: dobro je znati kolika je zapravo naša plaća, što se iz nje sve plaća, ako ni zbog čega drugog a ono da bismo mogli pratiti plaća li naš poslodavac sve poreze i doprinose (mirovinsko i zdravstveno), piše portal Štedopis.

Što je, dakle, bruto plaća?

Najjednostavnije rečeno, to je iznos na koji se obračunava mirovinsko osiguranje, porezi i prirez. Koristi se još i termin bruto1 i to je iznos koji stoji na vrhu platne liste.

Do visine neta dolazi se nakon što se iz bruta 1 podmire doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti (I. stup) te doprinos na temelju individuzalizirane kapitalizirane štednje (II. stup).

Doprinos za I. stup  iznosi 15% i služi za financiranje mirovina sadašnjih umirovljenika. Doprinos za II. stup je 5% i on predstavlja štednju za naše buduće mirovine. Koliko će ona iznositi, ovisi o visini bruta1, što je krucijalni razlog da kada razmišljamo o svojoj plaći, uzimamo u obzir bruto, a ne neto iznos. Plaćanje i jednog i drugog doprinosa je obvezno i mudro je pratiti uplaćuje li poslodavac redovito te iznose (mirovinska društva obvezna su taj podatak redovito, svakog mjeseca nakon isplate plaće dostavljati svojim osiguranicima).

Bruto1 je i iznos na koji se obračunavaju naše porezne obveze (porez na dohodak i prirez). Na obračunu isplaćene plaće taj je iznos naveden i kao iznos ostvarenog oporezivog primtika. Kada se izračuna visina doprinosa za obvezno mirovinsko osiguranje, dolazi se do dohotka na temelju kojeg se računa neoporezivi odbitak i, u sljedećem koraku, porezna osnovica.

Porezna olakšica je iznos koji vam Porezna uprava neće oporezivati. To su - osnovna olakšicana koju ima pravo svaki zaposleni, olakšice za uzdržavane članove obitelji i olakšice za život u potpomognutim područjima države.

U Hrvatskoj postoje tri porezne stope: od 12 posto na osnovicu do 2.200 kn, 25% na osnovicu od 2.200 do 13.200 kn i 40% na osnovicu višu od 13.200 kuna.

Plaća se i prirez kod kojeg visina ovisi o gradu ili općini u kojem imate prebivalište.

Jasno je, dakle, da visina neto plaće može varirati o promjenama do kojih može doći kod poreznih olakšica, neovisno o visni bruto1 plaće, pa čak i o promjenama u visini poreznih stopa. Npr., ako oba roditelja rade i imaju dvoje djece na redovitom školovanju, nije svjedno hoće li jedan roditelj za poreznu olašicu prijaviti oboje djece ili će svaki roditelj prijaviti jedno dijete. Može doći i do promjene kod uzdržavanih članova obitelji - povećanjem ili smanjenjem broja uzdržavne djece, ili ako jedan od supružnika ostane bez posla, zaposleni za njega može ostvariti olakšicu i slično. To je još jedan razlog zbog kojeg treba voditi računa kolika nam je bruto plaća.

Što je bruto2 i zašto vas se on tiče?

No na isplatnoj listi ima i jedan veći iznos, bruto2. To je iznos ukupnog troška rada ili, kako se uobičajeno voli reći, trošak poslodavca. Za njegov izračun opet je važan bruto1 jer je on osnovica za utvrđivanje doprinosa za zdravstveno osiguranje, za zaštitu zdravlja na radu i za zapošljavanje.

Bruto2 otkriva koliko zapravo morate najmanje zaraditi da biste dobili svoju neto plaću a da firma u kojoj radite na vas ne počne gledati kao na gubitak.

Ako pažljivije počnete čitati  obračune isplaćene plaće, uočit ćete između ostalog da su izdvajanja za mirovinsko osiguranje vaša obveza (poslodavac je tu neka vrsta posrednika koja izračunava i prosljeđuje taj novac u državni proračun i na vaš obvezni mirovinski račun), a da je vaše zdravstveno osiguranje obveza poslodavca.

I na kraju, što je neto?

Najjednostavnije, to je novac koji nam sjeda na tekući račun. Svi mi volimo reći da je to naša plaća. Uočili smo, međutim, da postoje stavke koje uz tu plaću moramo obvezno platiti kao porezni obveznici i mirovinski osiguranici, pa nam je jasnije da je naša plaća zapravo bruto1. I drugo, da bismo dobili taj bruto1, a onda u konačnici i neto plaću, poslodavac još mora uplatiti još neke doprinose, od kojih nam je životno važno zdravstveno osiguranje.

Ako to imamo na umu, bit će nam jasnije zašto naoko prosječna hrvatska plaća isplaćenu npr. u Zagrebu, koji ima najviši prirez, nije ista kao i ona isplaćena u općinama koje imaju prirez od 1%, npr. u Balama.

Prosječna (bruto) plaća u Hrvatskoj u ožujku je iznosila 7. 825 kuna. Zaposleni u Zagrebu, koji nema uzdržavanih članova obitelji, primio je 5.517,78 kn neto, a zaposleni u Balama 5.624,71 kuna neto.

Pretpostavimo, međutim, da su i radnik u Zagrebu i onaj u Balama primili istu, prosječnu prosječnu (neto) plaću koja je u ožujku iznosila 5.722 kuna. Za radnika iz Zagreba izračun izgleda ovako:

  • Neto : 5.722 kn
  • Bruto1: 8.187,09 kn
  • Bruto2: 9.595,27 kn

Za radnika s istom neto plaćom, ali koji živi u općinama s prirezom od 1%, također bez uzdržavanih članova obitelji, izračun je već drugačiji:

  • Neto: 5.722 kn
  • Bruto1: 7.987,69 kn
  • Bruto2: 9.361,58 kn

Do razlike u visini bruto plaće došlo je zato što radnik u Zagrebu među ostalim na prosječni neto u II. mirovinski stup mora uplatiti oko 90 kuna više nego radnik u Balama, a zdravstveno osiguranje je gotovo 30 kuna mjesečno skuplje. Različiti su i iznosi uplaćenog mirovinskog osiguranja u I. stup, ali uplate u II. stup smo istaknuli jer one pokazuju da će zaposleni Zagrepčanin godišnje na svoj osobnoj mirovinskoj štednji uz istu neto plaću imati 1.080 kuna više nego onaj iz Bala.

Ako dobro razumijemo razlike između bruta i neta, nameće nam se pitanje kako s budućim poslodavcem ugovoriti plaću, u bruto ili neto iznosu. Prema aktualnim propisima, moguće je na oba načina, s time da poslodavac i u slučaju kada dogovorimo neto iznos mora izračunati bruto. No, to ne znači da za nas kao buduće zaposlenike nema razlike. Recimo da je naš radnik iz Bala umjesto prosječne neto plaće od 5.722 kn ugovorio bruto plaću od 8.187,09 kn (koliko ima onaj u Zagrebu), na ruke bi primio 5.841,24 kn, a i uplate za mirovinsku štednju bi mu bile više.

Dodatno, kod svake eventualne promjene u poreznom sustavu koja bi išla u prilog zaposlenicima, kod ugovorenog se neta odričemo takvih povećanja plaća.

Za izračune i lakšeg uočavanja razlika između bruto i neto plaća možete se poslužiti i Kalkulatorom za izračun plaće, a više informacija o plaćama u pojedinim kategorijama zanimanja možete provjeriti na servisu MojaPlaća

We use cookies to enhance your experience. By continuing to visit this site you agree to our use of cookies. Learn more.