Jeste li ikada pomislili kako bi bilo lijepo da vikend traje barem dan dulje? Evo što istraživanja kažu o ovoj ideji.
Zvuči kao utopija, ali ovakva praksa ne samo da je moguća već je mnogi preporučaju!
Veća produktivnost i ušteda
Američka savezna država Utah je 2008. godine zaposlenima u državnom službi ponudila radni tjedan od četiri radna dana, zadržavajući 40 radnih sati tjedno. U tome je sudjelovalo 18 tisuća ljudi i skoro dvije trećine njih potvrdilo je da im se produktivnost povećala. Osim toga, 'uz manji prekovremeni rad i smanjenje troškova bolovanja država je uštedjela četiri milijuna dolara, a smanjena je i emisija ugljik-dioksida na 400 tisuća tona ove godine', navodi Douglas Rushkoff u svojoj knjizi „Throwing Rocks at the Google Bus“, u kojoj objašnjava kako su se tehnološke kompanije stavile na uslugu neodrživom ekonomskom rastu te u kojoj predlaže nove modele organizacije i distribucije.
Sudionici spomenutog pokusa u Utahu, njih 80%, tražili su da se ovakvo radno vrijeme zadrži, 'navodeći korist za svoj osobni i obiteljski život te za svoje vlastito dobro“, piše Rushkoff. Međutim, 2011. ova je inicijativa otkazana radi političkih sporova, a ne radi problema s radnicima ili građanima.
I neke privatne kompanije željele su iskoristiti prednosti ovakvih inicijativa pa je tako Treehouse, startup tvrtka za online edukaciju, usvojila radni tjedan u trajanju od četiri dana i bilježi godišnji rast od 120%, navodi Rushkoff. U njihovom slučaju, radi se 32 radna sata tjedno.
Izvršni direktor kompanije, Ryan Carson, za časopis Inc izjavio je da ljudi rade više kada znaju da radni tjedan brzo završava. Njihov je cilj odraditi sav posao kako bi u miru mogli otići kući u četvrtak popodne. „Ako si lijen, ne možeš opstati u Treehouseu“, dodaje Carson, koji usput pokazuje sliku poduzetnika koji radi 16 sati dnevno. „Mislim da je to glupost. Mnogi poduzetnici žale se da rade cijeli dan jer se tako osjećaju važnima. Ali ne moraju to raditi.“
Nešto slično događa se u Basecampu, kompaniji koja je upravo lansirala jednu platformu za raspodjelu zaduženja. Njeni radnici rade 32 sata tjedno u periodu od svibnja do listopada. Neki uzmu slobodan petak, ali ove sate mogu raspodijeliti kako žele.
Izvršni direktor tvrtke, Jonathan Frid, napisao je u New York Timesu da 'se posao bolje odradi za četiri dana, nego za pet. Kada imaš manje vremena za rad, gubiš manje vremena. Počinješ se koncentrirati na ono što je bitno“.
Činjenica da kompanije vide korist u smanjenju radnih sati ne bi nas trebala čuditi. U Science of Us citiraju direktoricu časopisa Harvard Business Review, Sarah Green Carmichael, koja podsjeća da se 'u 19. stoljeću, kada su sindikati natjerali vlasnike tvornica da ograniče radni dan na 8 (a kasnije na 8) sati, uprava iznenadila kada je otkrila da se produktivnost povećala, kao i da se smanjio broj grešaka i nezgoda“.
Način za privlačenje najboljih kandidata
U Treehouseu tvrde da su mnogi njihovi zaposlenici dobivali ponude od Facebooka i Twittera, ali su odlučili da im se više isplati radni tjedan od tri dana. Odnosno, dok su pet radnih dana i 40 radnih sati standard, neke kompanije mogu privući radnike nudeći bolje uvjete, ne samo kada je visina plaće u pitanju.
Ovo ne služi samo za privlačenje zaposlenika, već i za njihovo zadržavanje. To je cilj i japanske marke odjeće Uniqlo – od prošle godine radnici u nekim njihovim pogonima rade četiri dana tjedno, ali radni tjedan im i dalje traje 40 sati. Kompanija želi da njeni radnici ostanu ovdje više od godinu dana.
Manja zagađenost
Zemlje i područja u kojima je radni dan skraćen također su primijetile da se smanjuje zagađenost ugljičnim dioksidom, kao što smo vidjeli u slučaju Utaha. Prema Rushkoffu, radimo li jedan dan u tjednu manje, 'imamo vremena raditi stvari sporije, primjerice ići pješice na posao“, što doprinosi smanjenju zagađenja. A ako petkom (ili ponedjeljkom) ne idemo na posao, moguće je da toga dana nećemo putovati automobilom ili autobusom, kako dodaje Scientific American, koji također podsjeća da bi bilo manje gužvi jer bismo i manje vremena gubili za volanom.
Osjećali bismo se bolje
Druga prednost, dodaje Rushkoff, je 'što bi se smanjili kako prekovremeni rad, tako i preopterećenje radom, a obje stvari su statistički povezane s mentalnim bolestima i karcinomom'.
I ne samo to, prema istraživanju objavljenom u znanstvenom časopisu The Lancet, oni koji rade 55 sati tjedno imaju 33% veći rizik za dobivanje moždanog udara od onih koji rade manje od 40 sati tjedno. Njihov rizik za razvoj srčanih bolesti je 13% veći.
Također, više bismo spavali. Prema istom časopisu, oni koji rade manje od 40 sati tjedno spavaju više, a osim toga mogu lakše zaspati od onih koji radi više od 55 sati.
Na kraju podsjeća da 40 sati nije 'genetski imperativ'. Danas bismo zahvaljujući tehnologiji mogli raditi manje, čak manje i od četiri dana ili 32 radna sata tjedno, kao što predlaže Ana Kut, odgovorna za društvenu politiku u istraživačkom centru New Economics koja zagovara 21 sat rada tjedno. To bi bio standard, mada bi svatko mogao odlučiti želi li raditi više ili manje. Kut objašnjava da bi ova mjera pomogla i u borbi s 'viškom posla, nezaposlenošću, konzumerizmom, povišenim emisijama ugljičnog dioksida, niskim stupnjem blagostanja, nejednakostima i nedostatkom vremena za život na održiv način, brigu za druge i jednostavno uživanje u životu“.
