Ima 30 godina. Od ta tri desetljeća života već 24 godine se obrazuje. Osnovna škola. Gimnazija. Filozofski fakultet. Prirodoslovno-matematički fakultet. Katoličko-bogoslovni fakultet.
Ima tri fakultetske diplome: povijesti umjetnosti, komparativne književnosti i geografije (smjer Baština i turizam). Uskoro će i četvrtu. Dobitnica je i dekanove nagrade. Zbog prosjeka ocjena uvijek je mogla poslužiti kao pravi primjer za pojam "izvrsnosti". Radovi su joj objavljivani u znanstvenim časopisima, sudjelovala je na znanstvenim skupovima, stručno se usavršavala i u Italiji. Unatoč tome, do sada je primila oko 30 odbijenica za posao.
To je sažetak karijere Ives Vodanović Lukić, rođene 1986. u Pločama koja je nakon gimnazije došla na studij u Zagreb. Ne jedan, nego njih četiri. A sad, unatoč svom učenju, trudu, zalaganju, prikupljenom znanju i izraženoj volji za radom, i to baš na onome za što je stručna, za nju nema mjesta i čini se kako njeno znanje nitko ne treba. Na koji god natječaj se javi, vezano uz svoju struku, odgovora ili nema ili dolazi u obliku odbijenice, piše Večernji list.
Koji su razlozi odbijanja? "Primjerice, na jednom natječaju uvjet je bio i dokaz o poznavanju engleskog jezika, no meni se u odbijenici navodilo da se ne priznaje TOEFL, međunarodno priznati certifikat za engleski jezik koji se priznaje svugdje. Priznaje ga i Oxford. Ali ne i Sektor za turizam Grada Zagreba, uz obrazloženje kako je riječ o 'nekakvom internetskom testiranju koje se ne može priznati pod formalne uvjete natječaja', kaže Ives.
"Ide to i do suludog odbacivanja prijave jer nisam priložila vjenčani list pa nisu sigurni jesam li to ja. Vrhunac je bilo odbijanje prijave na temelju struke jer se tražilo društveno zanimanje, a geografija se u sustavu znanosti i na HZZO-u vodi kao interdisciplinarna znanost. Da, interdisciplinarna je, što znači da uključuje prirodne i društvene znanosti. I u čemu je onda problem?! Ali kada se na natječajima traži društveno zvanje, geografija se ne priznaje jer je interdisciplinarna te vas se u startu odmah eliminira. To je suludo", prepričava Ives Vodanović Lukić navodeći da, od kada je počela studirati, dva se pojma stalno koriste – interdisciplinarnost i multidisciplinarnost. Ističe se kako budućnost znanosti počiva upravo na ta dva pojma, pogotovo u turizmu.
"Očajna sam zbog toga što sam još od srednje škole znala što želim studirati, što želim biti i što želim raditi. Iako su me i neki srednjoškolski profesori pokušavali odgovoriti od Filozofskog fakulteta, nisam se dala. Upisala sam baš to što sam htjela. Ne kroatistiku, nego komparativnu književnost. Zapravo, uvijek su me zanimale humanističke znanosti. A onda sam na 3. godini bila na interdisciplinarnim radionicama u Skradinu. Ideja je bila da se osmisli kako interpretirati to lokalno arheološko nalazište.
I tu sam se zainteresirala i za turizam, tim više što sam vidjela da na interpretiranju kulturne baštine rade ekonomisti, dok je struka posve po strani. To što su radili ekonomisti nije mi se dopadalo jer mi se činilo da im je u prvom planu profit, a ne lokalitet i lokalna zajednica. Poželjela tada napraviti neki iskorak. Vidjela sam da na Ekonomskom fakultetu postoji studij turizma, ali mu je podloga bila "tvrda" ekonomija, financije. Otkrila sam onda da na PMF-u, na geografiji, postoji diplomski studij "Baština i turizam" te sam i to upisala.
Bila sam prva studentica, po Bolonji, koja im je došla s humanističkog studija. Za mene su čak napravili "nultu" godinu kako bih u jednoj godini mogla položiti ispite razlike sa sve tri godine. Tako sam paralelno studirala i Filozofski i PMF te istodobno pisala diplomske radove za povijest umjetnosti, komparativnu književnost i geografiju, a onda sam naknadno upisala i teologiju", navodi za Večernji list sada već i apsolventica teologije koju je na ovaj razgovor potaknulo to što je svaki natječaj za posao završavao – bez odgovora ili odbijenicom.
Izvor: Večernji list, Poslovni dnevnik
