Koliku napojnicu i kada ostaviti, pitanje je koje muči sve turiste. Konobari, taksisti i turistički radnici otkrivaju iznose najvećih napojnica koje su dobili i kako zaslužiti napojnicu.
Jednoznačnog odgovora nema. Iznosi variraju. U Italiji je napojnica uključena u sam račun, Amerikanci ostavljaju do 25 posto računa, a Japanci ne ostavljaju ništa. Oni to smatraju uvredom za konobara.
Good Housekeeping Institute proveo je istraživanje u kojem se provjeravalo kolike napojnice treba ostaviti u pojedinoj zemlji. U Kanadi je to 20 posto od iznosa računa, u Njemačkoj 10, a u Nizozemskoj se napojnica ne ostavlja. U Francuskoj je uključena u samu cijenu usluge. Istraživanje nije obuhvatilo Hrvatsku, pa je Jutarnji list provjerio kod ugostitelja i drugih koliko im ostavljaju strani, a koliko domaći gosti.
Marin Čukman sushi je majstor u Manzoku sushi baru u zagrebačkoj Gajevoj ulici gdje priprema japanske delicije za domaće i strane goste. Zadivljuje ih jelom, ali i ljubaznošću zbog čega ponekad dobije i napojnicu.
"U prosjeku dobijem između 10 i 50 kuna dnevno. Englezi redovito ostavljaju 10 posto od iznosa računa. Talijani nikada ne ostave bakšu, a Nijemci kako kada. Sve ovisi odakle gost dolazi", kaže Čukman za Jutarnji list.
Čukman je prošao više gradova na svojem kulinarskom putu, ali kaže da svaka zemlja ima drugačiju kulturu ostavljanja napojnica.
"Često mi dolaze Azijci s Dalekog istoka i kod njih je nepristojno ostaviti napojnicu, stoga me poslije pozovu da s njima popijem sake. S druge strane, Amerikanci stalno plaćaju karticama, ali svejedno ostave i do 150 kuna gotovine uz račun", kaže Čukman kojem je najveća napojnica iznosila 700 kuna i ostavila mu ju je grupa domaćih turista.
Prema istraživanju, Amerikanci su najbolji gosti i ostavljaju redovito 15 do 25 posto iznosa računa. To je potvrdio i Hrvoje Anić, konobar i vlasnik kafića Cesar u Zagrebu.
"Oni su konstanta - uvijek daju napojnicu, a iznosi minimalno deset posto", kaže Anić. Što se tiče Hrvata, oni nisu toliko uhodani, pa napojnicu ostavi svaki deseti domaći gost.
"Ako im se ne da uzeti sitno, onda to ostave na stolu", kaže Anić i dodaje da šansa za napojnicu raste što je više ljudi na okupu.
Ana Lucija Pivčević animatorica je u Turističkom naselju Polynesia u Umagu i kaže da za dobivanje napojnice postoji formula.
"Treba biti ljubazan prema svakom gostu, ali bakšu ostavljaju gosti s kojima uđeš u neku interakciju. Sprijateljiš se s njima, pitaš ih odakle su, pozoveš ih na dodatne aktivnosti. Tako im u dobroj uspomeni ostanu i ljudi, a ne samo usluge koje pružaju", kaže. "Formula se posebno odnosi na roditelje, jer ako se svidiš djeci, svidio si se i roditeljima. Najveća bakša došla joj je od prezadovoljnog roditelja. Jednom roditelju jako se svidio naš program za djecu, pa mi je prije odlaska dao 200 kuna", kaže Pivčević. Svi ugostitelji ističu da je ljubaznost ključ puta do novčanika gostiju, ali ponekad ni najveći trud ne donosi dodatnu kunu u džepu.
Igor, vozač Radio Taxija Zagreb, kaže da turisti nikada ne ostavljaju napojnice, koliko god se trudio.
"Zagrebački turisti nisu neki veliki potrošači. Samo dolaze razgledavati grad, a napojnice ne daju", kaže Igor. Njegovi kolege taksisti slažu se s njim. Ističu da su vožnje prekratke da bi uopće dobili nekakvu napojnicu i da jedini profit donose vožnje do aerodroma jer se turisti tada ionako žele riješiti sitnog novca.
Prema spomenutom istraživanju, taksisti rijetko kad dođu na zlatnu granu s napojnicama. U Australiji, Brazilu, Njemačkoj, Španjolskoj i Turskoj samo se zaokruži račun, a u Japanu, Grčkoj, Meksiku i Kini napojnica se ne ostavlja. Jedine zemlje koje imaju običaj tako nagraditi vozača su Kanada, Francuska i Egipat, gdje se u pravilu ostavlja 10 do 15 posto od cijene vožnje.
Nosači prtljage su u hotelskom poslu najbolje nagrađeni i često dobiju napojnicu veću od plaće. Ipak, ni zaposlenici na recepciji ne ostaju praznih ruku. Što su zaposlenici ljubazniji, to su veće šanse da će im gosti ostaviti napojnicu, kaže Doroteja Gregurić, recepcionerka u novootvorenom hotelu Academia u Zagrebu.
"Ako su ljudi u startu ljubazni i vi ste takvi prema njima, može se očekivati napojnica. U tome prednjače Nizozemci i Španjolci, oni su stvarno dragi i zabavni", kaže Gregurić te dodaje da je najveća napojnica koju je dobila iznosila 20 eura. Na moru, u Vrsaru pokraj Poreča, druga je priča. Ana Marija Pavić radi kao konobarica u Fresh Corneru u naturističkom kampu Koversada te kaže da u prosjeku dobije napojnicu od svakog drugog gosta.
"Bakšu daju svi gosti, bez obzira odakle su, ali Nijemci su ipak na vrhu ljestvice. Domaći ljudi daju malo manje, ali i oni ostave kunu, dvije ili zaokruže račun", kaže Pavić te dodaje da sam iznos ovisi o računu, ali i njezinu pristupu gostima. Najveću napojnicu, od 500 kuna, dobila je od jednog stalnog gosta iz Nizozemske. Ipak, kada se uloge promijene, ona kao gost redovito obavlja svoju dužnost.
"Kao gost, uvijek pustim manču, a visina ovisi o ljubaznosti konobara i kvaliteti usluge", kaže nam Pavić.
