Kada su Andrej Plenković i Marija Pejčinović Burić najavili da će se već u sljedećem proračunu osigurati veća sredstva za hrvatsku diplomaciju, što uključuje i veće plaće za veleposlanike i zaposlene u misijama diljem svijeta, bio je to rijedak prijedlog s kojim se bezrezervno složila i opozicija.
Iako su hrvatske vlade vodili ljudi koji su dolazili iz miljea diplomacije i vanjskih poslova, od Ive Sanadera i Zorana Milanovića do Andreja Plenkovića, materijalni - ali ne samo taj - položaj hrvatskih diplomata u svijetu nikad nije bio dobar, a od 2003. godine nije bilo pomaka ni u primanjima hrvatskih veleposlanika i oko 400 diplomata koji rade u diplomatskim predstavništvima, piše Jutarnji list.
"Nažalost, kada je riječ o diplomaciji, kod nas prevladava stav da je to hoštapleraj i lagodan posao za ljude koji hodaju po primanjima i kuckaju se šampanjcem. To naprosto nije istina jer diplomati rade izuzetno puno uspješnih poslova za koje javnost nikad nije i neće znati jer je to tako u diplomaciji. A za državu je to neprocjenjivo", kaže dr. Vesna Pusić, bivša ministrica vanjskih poslova.
Još jedan bivši šef hrvatske diplomacije, dr. Miro Kovač koji je i sam bio veleposlanik u Njemačkoj, tvrdi da naši vrhunski diplomati žive zapravo skromno, daleko od toga da se tijekom veleposlaničkog mandata mogu obogatiti.
"Rekao bih da hrvatski veleposlanici od svojih plaća mogu živjeti pristojno, ali pod uvjetom da im i supruge rade. U protivnom, u nekim zemljama, poput Velike Britanije, s primanjima koja imaju teško se može govoriti i o pristojnom životu."
Primjera je bezbroj, od toga da najniže rangirani talijanski diplomat ima veća primanja od hrvatskog veleposlanika u Rimu do toga da diplomati iz susjedstva, od Slovenije do Srbije, imaju u pravilu veće plaće od hrvatskih.
Ali, nisu za hrvatske diplomate problem samo primanja, već i reguliranje socijalnog osiguranja te mirovina:
U zemljama u kojima Hrvatska nema potpisane sporazume o socijalnom osiguranju naši diplomati imaju velikih problema, često liječenje moraju platiti iz svog džepa ili postaju na neki način građani drugog reda koji se moraju snalaziti na razne načine. Još je teže s mirovinama - neki diplomati požalili su se da su bili prijavljeni na niže iznose od onih koje su primali, što im u konačnici znatno smanjuje mirovine.
Iako je teško govoriti o plaćama vrhunskih hrvatskih diplomata jer su one podložne mnogim faktorima, od skupoće zemlje u kojoj su na diplomatskoj službi do raznih koeficijenata koji se uzimaju u obzir, dobrom veleposlaničkom zaradom smatra se plaća između 3000 i 5000 dolara. U zemljama u kojima Hrvatska nema rezidenciju svaki veleposlanik mora izdvojiti deset posto za najam stana, a strogo je određeno i kako se troši reprezentacija i koristi vozni park.
Istodobno veleposlanici većine bogatijih europskih država zarađuju barem tri puta više i imaju mnoge privilegije.
"Plaće naših veleposlanika sigurno su među najnižima u Europi, niže su od plaća diplomata zemalja u okruženju", tvrdi dr. Kovač i dodaje da u četverogodišnjem veleposlaničkom mandatu nije moguće uopće ništa uštedjeti.
"To je i razlog što mnogi dugo nisu bili niti zainteresirani za odlazak u inozemstvo jer se ljudima to naprosto nije isplatilo."
"Mi se, naravno, ne možemo mjeriti s jednom Njemačkom gdje zastupnik u Bundestagu ima plaću od 8000 eura, a veleposlanici i veću od 15.000 eura, ali treba mnogo bolje vrednovati rad ljudi koji zemlji donose velike koristi, iako svoj posao rade iza kulisa", objašnjava Kovač, a s tim se slaže i bivši ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier. "Sasvim je sigurno da je MVP rasadište odličnih kadrova, a jedan od dokaza je i to što se mnoge ljude iz sustava angažira i u drugim ministarstvima, u Uredu predsjednice i premijera. Ali, sigurno je i to da ljudi često nisu adekvatno nagrađeni."
Sve je pooštreno nakon slučaja veleposlanika Nevena Jurice koji je na kraju završio i na sudu, pa se sada pazi na pravdanje svakog dolara ili eura. Međutim, potpune kontrole ipak i dalje nema, pogotovo kad je riječ o diplomatskim misijama u svijetu jer Državna revizija sama nema sredstva za financiranje revizije po veleposlanstvima. Zato postoji inicijativa da se Reviziji osigura više novca kako bi mogla imati i uvid u financije diplomatskih misija.
Link na cijeli članak.
