Hrvatska je postala zemlja uslužnih djelatnosti. S mršavom industrijskom proizvodnjom, bez ključnih investiranja, osim u turizmu, bez koncepta industrijskog razvoja, oslanja se na turizam koji čini 20 posto BDP-a.
Dobar pokazatelj toga je tržište rada kada je riječ o potražnji radne snage ovisno o stupnju obrazovanja. U posljednjih 13 godina broj nezaposlenih bez naobrazbe ili sa slabijom nazobrazbom gotovo je prepolovljen, a broj nezaposlenih s diplomom znatno je rastao.
Tako je 2004. godine nezaposlenih osoba bez završene osnovne škole bilo gotovo 21.000, a u 2017. njih 12.400.
Nezaposlenih sa samo osnovnom školom prije 13 godina bilo je 71.000, a sada ih je 42.000, dok je nezaposlenih sa srednjom školom 2004. bilo 197.000, a sada ih je 119.000.
Rast nezaposlenosti među onima s diplomom je velik – nezaposlenih s prvim stupnjem fakulteta, stručnim studijem, višom školom prije 13 godina bilo je 8.400, sada ih je gotovo 13.000, dok je nezaposlenih s fakultetom, akademijom, magisterijem, doktoratom 2004. bilo je 12.000, a sada ih je pet tisuća više, piše Glas Slavonije.
HGK-ov savjetnik za radnu politiku i zapošljavanje Davorko Vidović kaže kako su to i svjetski trendovi, da se za budućnost predviđa potražnja za dvije skupine radnika prema obrazovanosti – za onima vrhunski obrazovanima, najstručnijima i onima niske kvalifikacijske strukture, za poslove koje neće obavljati roboti.
"Očekuje se da će porasti potreba za poslovima kao što su njegovanje starijih, uređenje vrtova, okoliša itd.", kaže Vidović.
Potvrđuje to i 'semafor' na stranicama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) gdje deset najtraženijih zanimanja predvode uslužna zanimanja - konobari, prodavači, čistačice, kuhari, vozači. Među najtraženijim zanimanjima samo je jedno s diplomom – dipl. ekonomist, i to tek na šestom mjestu. Slijede medicinske sestre, zidari, zaštitari i bravari.
U Hrvatskoj, turističkoj zemlji, tražena su pomoćna zanimanja.
"To je i zrcalo naše specifične gospodarske strukture, Hrvatska se deindustrijalizirala. U 25 godina nismo doživjeli otvaranje ni jedne velike tvornice, poput, primjerice, Slovačke, u kojoj se dogodio bum automobilske industrije, gdje su stotine tisuća ljudi angažirane i gdje je stvoren novi tip društva, u kojem dominiraju upravo stručna zanimanja u smislu SSS, majstora, strukovnih škola, inžinjerskih zanimanja", kaže Vidović.
Ne treba smetnuti s uma da je iz radnog kontingenta posljednjih 13 godina izišao veći korupus ljudi bez naobrazbe, a ušao velik broj onih s diplomom, jer fakulteti su dostupniji i zbog činjenice da ih je sve više privatnih, no gospodarstvo je i uz to i dalje glavni pokretač trendova, gdje je sve manje nezaposlenih s nikakvom/niskom školom i sve više onih s diplomom. Dakako, na ta kretanja utjecalo je i iseljavanje. U potrazi za (bolje plaćenim) poslom iseljavaju se i visokoobrazovani, no ipak ne u mjeri kao slabije školovani.
"Potonje ne veže ništa da ostanu, nikakve mogućnosti, pa se lakše odlučuju na traženje posla vani, mobilniji su u tome", kaže Vidović.
Predsjednik Sindikata turizma Eduard Andrić podsjeća na zaboravljeno geslo te branše – čovjek je ključ uspjeha.
"No ne zapošljava se obrazovani, nego priučeni kadar. Oni s diplomom pravnika, ekonomista... ne mogu naći posao pa konobare, a ugostiteljske škole su nam prazne. Situacija ja zabrinjavajuća. Loša je demografska slika, iseljava se, sve je više umirovljenika, sve manje onih koji rade, a na birou se bilježe ovakvi trendovi. U ovoj sezoni poslodavci su bili prisiljeni uzimati i one bez škole jer nedostaje radnika, sezonaca. Stalno se priča o potrebi uvoza radne snage, no ja sam protiv jer mi na ovim prostorima nemamo više odakle uvoziti", govori Andrić o povlačenju radne snage na primjeru nama najunosnije djelatnosti, od koje ćemo u 2017. uprihoditi deset milijardi eura.
Za takve trendove među nezaposlenima Vidović kaže da su barometar onoga što naše gospodarstvo traži.
"Osim u javnom sektoru, zdravstvu i prosvjeti, gotovo da nema većih potreba za visokoobrazovanim kadrom, tu i tamo pojavi se pomanjkanje IT stručnjaka", kaže Vidović te dodaje kako nije realno očekivati da će se to i ubuduće promijeniti. Naprotiv, s obzirom na značenje turizma u punjenju našeg BDP-a, sektor usluga i dalje će grabiti krupnim koracima.
Ne možemo živjeti samo od prihoda turizma
“Da smo imali drukčiju investicijsku klimu, investiranje u industriju, koncept za domaću proizvodnju, stvari bi drukčije izgledale. No 90-ih premijeri, ministri poput Valentića, Škegre... govorili su da se može živjeti od usluga i da industrija treba gubiti na značenju, pa se svjesno išlo u njezino uništavanje. Tako smo sada zemlja usluga. Nekome je odgovaralo da se u Hrvatsku što više uvozi. Nismo mi ni Luksemburg ni Monako da možemo živjeti samo od turizma, bankarstva, kocke... Mi čak pripadamo nekom srednjem redu zemalja, poput Finske, Danske, koje imaju vrlo znakovitu proizvodnju. Rezultat svega je da u ovih 25 godina imamo disbalans vanjske trgovinske razmjene od 150 milijardi dolara. To je više od tri hrvatska BDP-a. Dok sebi nova radna mjesta nismo stvarali, s ta tri BDP-a mi smo poticali, financirali otvaranje radnih mjesta u Italiji, Njemačkoj i drugim zemljama. To govori o pogrešnoj koncepciji razvoja”, zaokružuje priču o anomalijama u našem svijetu rada Davorko Vidović.
