Share
Tweet
Share
Send to friend

Ljudi koje nose naočale pametniji su od ostalih

Ljudi koji nose naočale na prvi pogled izgledaju kao da su pametniji od drugih, a prema znanstvenicima, izgleda da tu ima nešto više od pukog dojma.

Ljudi koje nose naočale pametniji su od ostalih

Ljudi koji nose naočale na prvi pogled izgledaju kao da su pametniji od drugih, a prema znanstvenicima, izgleda da tu ima nešto više od pukog dojma.

Stručnjaci sa Sveučilišta u Edinburghu su objavili rezultate opsežnog projekta čiji je cilj bio otkriti koji točno geni utječu na “opću kognitivnu funkciju”, što je ključni pokazatelj inteligencije. Jedan od rezultata je bio onaj po kojem ljudi sa spomenutom većom kognitivnom funkcijom – puno češće nose naočale ili kontaktne leće.

Znanstvenici su taj put analizirali 300.486 osoba koji su bili u dobi od 16 do 102 godine. Studija je objavljena u časopisu Nature Communications.


Otkriveno je da je s inteligencijom povezano 148 gena. Inteligentniji ljudi su, naime, 30% češće nosili naočale ili kontaktne leće ili su genetski bili predodređeni da ih nose u budućnosti.

No, to se ne odnosi na dalekovidnost. Studija je pokazala da se pozitivna veza inteligencije i vida tiče samo ljudi s miopijom ili kratkovidnošću.

Iako je generalno odnos inteligencije i nošenja vidnog pomagala pozitivan, ljudi s većom kognitivnom funkcijom rjeđe su dalekovidni.

Studija je isto tako ukazala na vezu između visoke kognitivne funkcije i zdravstvenih problema, kao što su kardiovaskularne bolesti i hipertenzija te depresija.

Zaboravite na trenutak genetiku, jer postoji puno istraživanja koja su pokazala da ljudi s naočalama drugima – izgledaju pametnije i pouzdanije. U pitanju nije samo pomagalo za vid, nego naprosto simbol inteligencije u današnjem svijetu.

U nekim poslovima klijenti su više skloni vjerovati ljudima koji nose naočale, jer ulijevaju povjerenje i općenito ih se gleda profesionalnije. Također, u jednom je ispitivanju 40% “zdravih” ispitanika reklo kako bi rado nosili naočale da što prije dobiju posao.

Izvor: Znanstveni.net

We use cookies to enhance your experience. By continuing to visit this site you agree to our use of cookies. Learn more.