Share
Tweet
Share
Send to friend

Barem jedan sat u danu ne bismo trebali raditi ništa

Što smo produktivniji, to zapravo imamo više posla i očekuje se da više toga odradimo. A to stvara stres kojeg se ne možemo riješiti i tako se vrtimo u krug.

Barem jedan sat u danu ne bismo trebali raditi ništa

Znate onaj osjećaj kada dođete s posla, trebali biste napraviti ono što niste stigli preko dana, ali jednostavno ste odlučili da ne želite ni mrdnuti? Da, odličan je osjećaj ne raditi ništa, barem sat vremena u danu, odmoriti se i resetirati mozak.

Mnogi od nas dopuštaju da nam posao preuzme život jer se bojimo za svoju egzistenciju, mobiteli nam stalno zvone s porukama ‘hitno’ i normalno da nam se ništa ne da kad dođemo u svoju mirnu oazu.

Zašto si otežavamo život?

No, kako živimo u dobu u kojem smo non-stop dostupni, ne možemo baš reći da ne radimo ništa, čak i kada se tako čini. Kada malo bolje razmislimo, zašto nam se naš život, unatoč svakodnevnom nastojanju i izumima za unapređenje ljudskog potencijala i općeg zdravlja, čini tako težak, patimo od depresije i anksioznosti?

Prema njemačkom kritičkom teoretičaru Harmutu Rosi, ovo kontradiktorno stanje stvari naziva se ‘silom ubrzanja’. Što smo više produktivni, odnosno ‘brzi’, to zapravo imamo više posla i očekuje se da više toga odradimo.

Zbog posla nemamo vremena za druge stvari

Međutim, dan ima samo 24 sata, od kojih barem osam sati moramo spavati kako bismo imali energije za posao i druge obveze, ali si ga često uskraćujemo. Do kada? Trošenje energije samo na jednu stvar smanjuje sposobnost pojedinca da se uključi u druge aktivnosti koji čine njegov život, primjerice, druženje s obitelji, partnerom, prijateljima ili bilo što drugo.

Kako kaže Rosi, mi smo zapravo u začaranoj petlji jer to ubrzanje nameće više stresa i sprječava nas da riješimo taj stres, što pak izaziva još više stresa.

Um treba odmor da bi došao do novih ideja

Na besposličarenje se u našem društvu još uvijek gleda kao na lijenost, manjak ambicije i dosadu, a ne kao na punjenje baterija. Ipak, nismo roboti, a stalno se tako ponašamo. Gubimo energiju previše pričajući, trčeći s mjesta na mjesto da ne bismo nešto važno propustili, a uopće ne znamo sjesti sami sa sobom i samo šutjeti.

Mnoga istraživanja, baš kao i ovo, sugerira da se um treba odmoriti kako bi došao do novih ideja. Dakle, ne raditi išta, odnosno samo biti, jednako je važno za ljudsku dobrobit kao i raditi. Samo je važno naći zdrav balans između tog dvoje.

Izvor: Super1

We use cookies to enhance your experience. By continuing to visit this site you agree to our use of cookies. Learn more.