Prošlo je gotovo dva mjeseca otkako radim od doma. Imala sam psihičke uspone i padove i još malo padova.
Sve u svemu sreća je što je od silnog žongliranja oko djece i posla, vrijeme brzo prolazilo.
Sve one ideje o edukacijama, zdravom životu, vremenu za serije filmove je palo u vodu već prvi tjedan kad sam shvatila što me zateklo. Roditeljstvo je također većinom palo u vodu, obzirom da sam taj dio posla ostavila crtićima i keksima (sve ono što sam kao roditelj uvijek govorila da nikada neću), samo da ulovim koju minutu mira za posao.
Ono što sam u ovom periodu naučila:
Nikad ne reci nikad – pogotovo u sferi roditeljstva; crtići, youtube i ostali gadgeti najbolji su prijatelji roditeljima koji rade od kuće.
Uvijek se može – čak i kad sam mislila da je ovo nemoguće izvesti, evo nakon dva mjeseca još sam tu: i dalje radim (i to punom parom), djeca su i dalje djeca, koja se, nadamo se, neće pretjerano sjećati ovog perioda; barem ne onih loših strana. Njima neka u sjećanju ostane da su imali period djetinjstva gdje su s roditeljima proveli puna dva mjeseca zajedno; to je iskustvo koje im se neće (valjda) ponoviti.
Svijet neće propasti – ako na mailove ne odgovorim odmah, ako dio posla odradim navečer, ako su djeca i gledala previše crtića (barem su malo naučila engleski), ako tu i tamo jedemo hranu iz dostave, ako je kuća neuredna.
Sve će proći – kad sam bila mala, kada bih se ozlijedila mama mi je govorila: „do udaje će proći“. I stvarno rane su zacjeljivale, dolazile su neke nove koje su ponovno zacjeljivale. Tako i ova situacija: proći će i ona, vratit ćemo se u ured, popiti kavu u kafiću, sve će se polako vratiti u normalu. A kad nas nova situacija zatekne, znat ćemo da će proći. Kao i sve do sada. Jer kako je rekla Scarlett u legendarnom filmu Prohujalo s vihorom: „After all … tomorrow is another day“.
Sada kada su mjere malo olabavljene, kada opet smijemo popodne u parkiće, kada u dnevni raspored ne moram ugurati i dućan već to mogu obaviti popodne, nekako sam i ja živnula. Broj oboljelih je minimalan, potresi su prestali, sunce je opet izišlo i sve je nekako lakše.
Da se razumijemo i dalje jedva čekam povratak u ured i među kolege, samo da još vrtići profunkcioniraju kako treba i to će se ostvariti, a tada, gdje će nam biti kraj! :)
Tonka, Marketing
