Dosad su višak robe prodavali tijekom jesenskih i zimskih, ali prošle godine to nije bio slučaj.
Zbog zaliha neprodane odjeće vrijedne stotinjak milijardi eura, europski i američki modni brendovi i trgovci odjećom značajno su smanjili narudžbe azijskim tekstilnim tvornicama za proljetnu kolekciju.
Globalna tekstilna industrija nadala se da će joj 2021. biti daleko bolja nego prethodna godina kada je zbog zatvaranja gospodarskih aktivnosti, ali i trenda rada od kuće potražnja za odjećom pala 17 posto.
Raspršena nadanja
Međutim, kako piše Poslovni dnevnik, novi val zatvaranja europskih gospodarstava te vrlo spora dinamika cijepljenja u većini svjetskih država ta su nadanja dobrano raspršile. Neki veliki zapadni trgovci odjećom ističu kako se “guše” u zalihama prošlogodišnje odjeće koja bi uobičajeno bila rasprodana tijekom jesenskih i zimskih sniženja.
Primjerice, britanski trgovac Primark otkrio je Reutersu da mu u skladištima stoji oko 150 milijuna funti (205 milijuna dolara) vrijedna odjeća iz sezone proljeće/ljeto 2020. te 200 milijuna funti vrijedna kolekcija jesen/zima. No, Primarkov problem samo je kap u moru nevolja s kojima se trenutno suočava tekstilna industrija.
Konzultantska tvrtka McKinsey procjenjuje da globalna vrijednost neprodane odjeće u trgovinama i skladištima iznosi između 140 i 160 milijardi eura. To je dvostruko više od uobičajenih razina. Sukladno tome, smanjuju se nove narudžbe. Britanski Marks & Spencer te njemački Hugo Boss najavili su da će naručiti manje odjeće za proljetnu kolekciju nego što je uobičajeno.
Trgovci odjećom također paze da dodatno ne nagomilavaju zalihe, ističe Ron Frasch, nekadašnji predsjednik tvrtke Saks Fifth Avenue koji je sada partner u investicijskoj tvrtki Castanea Partners koja surađuje s nizom tekstilnih brendova. “Mislim da su sada svi vrlo konzervativni u svojim narudžbama”, kaže Frasch i dodaje kako su neki trgovci i produžili rokove plaćanja svojim dobavljačima.
Problem golemih neprodanih zaliha tako osjećaju i velika azijska središta proizvodnje tekstila, poput Bangladeša čiji izvoz snažno ovisi o toj industriji.
Anketa tamošnje udruge proizvođača i izvoznika tekstila među 50 tvornica pokazala je da je trećina dobila manje narudžbe za ovu sezonu, nakon što je zatvaranje u Europi prije božićnih blagdana slijedio novi krug epidemioloških restrikcija u siječnju.
“Narudžbe uobičajeno dolaze tri mjeseca unaprijed. No, nema narudžbi za ožujak”, kaže Shahidullah Azim, vlasnik tvornice u Dhaki gdje se šiva odjeća za američke i europske trgovce.
Na četvrtini kapaciteta
“Radimo sa 25 posto kapaciteta. Imamo neke narudžbe da možemo raditi tijekom veljače. Nakon toga, ne znam što će biti. Teško je reći kako ćemo opstati”, kaže Azim. Miran Ali, predstavnik Star Networka – alijanse tekstilnih proizvođača iz šest azijskih država – i vlasnik četiri tvornice u Bangladešu, suočava se sa sličnim problemima. “U ovom trenutku trebali bi biti puni najmanje do kraja ožujka”, tvrdi Ali.
Dio trgovaca pokušava prodati barem dio zaliha, no većina odjeće ipak će završiti na otpadu. Stoga cvate posao tvrtkama koje se bave recikliranjem tekstila.
Raffy Kasardjian, izvršni direktor kompanije Parker Lane Group kaže kako je reciklaža skočila s prosječnih 1,5 milijuna komada odjeće mjesečno na 4 milijuna u siječnju. Tako veliku mjesečnu reciklažu ta tvrtka još nije zabilježila.
Kako će trgovci poslovati u 2021. još je uvijek nejasno. Procjene se kreću od pesimističnih 15 posto pada prodaje kao što prognozira McKinsey do 11 posto rasta u prognozama Euromonitora.
No, malo olakšanje ponudio je segment odjeće “za po doma”, poput trenirki i pidžama za kojima vlada velika potražnja. Na taj su fenomen upozorili i Hugo Boss i Marks & Spencer.
Međutim, slaba je to utjeha proizvođačima. “Potražnja za pidžamama je na rekordnoj razini. Ali ne može svatko proizvoditi pidžame”, tvrdi Miran Ali.
Izvor: Poslovni dnevnik
