Težak posao nije bitan ako nitko ne prepozna da zaista naporno radite.
Krajem ovog ljeta, britanska autorica Kate Lister doživjela je spoznaju koja je odjeknula na svim platformama. Naime, na Twitteru je napisala: 'Koliko si imao godina kada si shvatio da ti je prvobitni plan da budeš stvarno dobar radnik, jako naporno radiš ( i mnogo više nego što bi trebao) u nadi da ćeš biti automatski nagrađen bez traženja, bio totalno pogrešan?'.
Unatoč poslovicama i savjetima od malih nogu da će nas samo naporan rad svukud dovesti, on zapravo neće, kaže Jeff Shannon, izvršni trener i autor knjige Hard Work is Not Enough: The Surprising Truth About How to Be Credible at Work. Vjeruje da je 'naporan rad dobar početak', te vam to na početku karijere sigurno može pomoći da učvrstite svoj rad. Ali to zasigurno nije dovoljno da vas odvede do vrha, piše 24 sata.
„U određenom trenutku pogledate oko sebe i shvatite, wow, svi zaista naporno rade. Stručnost i naporan rad samo postaju očekivanje i neće vam pomoći da se popnete na ljestvici“, rekao je.
Dakle, da, nepravedno je da sustav ne cijeni samo naporan rad – ali to je stvarnost s kojom se radnici moraju uhvatiti u koštac, pogotovo ako žele napredovati. Da biste stvarno napredovali, morate raditi više od svog posla. Ta spoznaja često dolazi nakon shvaćanja kako kolega sa sličnim (ili manjim) sposobnostima raste, dok vaša karijera stagnira. Češće da nego ne, oni koji se uzdižu su oni koji su spremni ići politikantskim putem do vrha, dok ste vi bili previše zauzeti samo napornim radom.
Težak posao, kaže Shannon, nije mnogo bitan ako nitko ne prepozna da zaista naporno radite. Da biste taj trud pretočili u promaknuće i napredovanje, posebno u promijenjenom svijetu rada, morate natjerati ljude da to primijete.
Zamka 'tijara efekta'
Naporan rad je još uvijek vrlo važan, kaže Carol Frohlinger, predsjednica američke konzultantske tvrtke Negotiating Women, Inc. Ali čekanje da netko to shvati je jednostavno štetno. Frohlinger ovu tendenciju naziva 'efektom tijare'.
„Ljudi naporno rade i postižu nevjerojatne rezultate i nadaju se da će pravi ljudi primijetiti i doći te im staviti tijaru na glavu. Ali to se obično ne događa. Jedna od stvari koja se može dogoditi ljudima koji rade dobar posao i ništa drugo je da ostanu ispod radara. Dakle, kada se ukaže prilika za promociju, nitko na njih ne misli. Jednostavno su zaboravljeni, na benigni način“, kaže ona.
To ide u prilog društvenoj obuci koja počinje već u osnovnoj školi, kada se učenici poučavaju da će najvjerojatnije napredovati tihi, vrijedni radnici. Budući da učitelji nagrađuju takve kvalitete u ranim godinama, skloni smo očekivati da će to raditi i naši eventualni šefovi. Stoga je frustrirajuće ući u svijet rada samo da biste otkrili da je ova ukorijenjena lekcija često netočna.
Zapravo, kao što Shannon primjećuje, samo naporan rad obično prolazi nezapaženo nakon određenog trenutka, jer svi oko vas rade na ili približno istoj razini. Ako ne privlačite pažnju na sebe na druge načine, lako ćete 'izblijedjeti'.
Iako su i muškarci i žene osjetljivi na to da šefovi zanemare njihov naporan rad, Frohlinger kaže da su žene često pod negativnim utjecajem, jer se općenito smatra prihvatljivijim da muškarci govore o svojim postignućima.
„Za žene se to može smatrati hvalisanjem, a žene koje se hvale mogu biti kažnjene“, kaže ona.
Dakle, kako zaobići stereotip? Odgovor (i za muškarce i za žene) je pronađete način kako da privučete pozornost na svoje pothvate bez čekanja na godišnji pregled ili samoprocjenu učinka.
„Ono što se događa u mnogim tvrtkama i organizacijama je da čekate do samog kraja godine, kada radite dopis o samoprocjeni. Ali ne možete čekati godinu dana“, kaže Frohlinger. Ona predlaže da se šefu daju češća i sažeta ažuriranja i da se postignuća stave u kontekst.
„To može biti samo brz e-mail s nekim točkama: evo mojih postignuća, a evo što ste vi učinili za nas. Evo zašto je to bilo od pomoći našem timu ili kako je uštedjelo novac tvrtke“, kaže ona. Učestalost i izbor riječi su važni, dodaje Frohlinger. Nitko to ne želi čuti svaki dan. Korištenje fraza poput 'moj tim i ja' pomaže vam da izgledate dobro, a istovremeno se hvalite.
Uokvirivanje je također važno. Šefu bi moglo biti čudno kada dobije neočekivano ažuriranje u kojem se hvalite, ali to će bolje djelovati ako ga pišete zato jer želite da on bude u 'u toku', kaže Frohlinger.
Vrijednost politike
U većini ureda i industrija, dokazana sposobnost sama po sebi nije dovoljna da vam pomogne da napredujete, jer također morate biti simpatični i nezaboravni.
„Ako želite imati utjecaj, ljudi trebaju vjerovati u vas“, kaže Shannon. Uglavnom, da biste se popeli na ljestvici, potrebno je biti ne samo veliki radnik, već pomalo i političar.
„Treba djelovati kao vođa. Morate se svidjeti: ljudima na vašoj razini, ljudima iznad vas i ljudima ispod vas. Kada ocjenjujete rad, istraživanje je sasvim jasno“, ljudi koji se svima sviđaju dobivaju bolje ocjene, čak i ako im je posao isti - kaže Frohlinger. I u tome leži nepravedna istina: vi i kolega možete imati potpuno iste vještine i radnu etiku, ali ako je netko proveo više vremena sklapajući prijateljstva i utječući na ljude, bolje će proći. Šefovi su također ljudi i jednostavno im je osnovni instinkt da favoriziraju ljude koji im se sviđaju.
Međutim, vrlo lako je moguće povećati svoj politički kapital na poslu. Postoje osnovne taktike koje vas mogu učiniti omiljenim članom ureda, jednostavno tako da krenete obraćati pažnju na svoje kolege.
„Morate razmišljati o tome kako se povezati s ljudima osim samo na poslovnom nivou. Imate li s nekim zajednički hobi ili interes? Recimo ako znate da netko voli vrtlarenje i vidite članak o vrtu, pošaljite ga. To je poprilično jednostavno, a toj osobi ćete se više svidjeti“, kaže Frohlinger.
Iako se može činiti pomalo manipulativnim, takva vrsta sklapanja prijateljstva zapravo nikome ne škodi, a to je ono što je potrebno za napredovanje. Možda će zahtijevati reorganizaciju prioriteta za one koji bi se radije usredotočili na svoj popis obaveza umjesto na druženje. Ali ići protiv tog instinkta može biti od koristi. Sve je to dio održavanja karijere, za koju Frohlinger kaže da je odgovornost svakog radnika.
„Ako se vi ne pobrinete za svoju karijeru nitko drugi to neće učiniti“, zaključuje.
Izvor: 24 sata
