HUP u svom prijedlogu traži hitno povećanje neoporezivog dijela plaće sa 4000 na 5000 kuna
Prošlo je nekoliko tjedana od predstavljanja prijedloga porezne reforme Hrvatske udruge poslodavaca. Nakon što su se slegli dojmovi, lakše se osvrnuti na cjelokupnu situaciju i moguće daljnje korake.
Proteklih je godina provedeno nekoliko manjih poreznih korekcija, no generalni je stav poslodavaca da one nisu dovele do značajnih rezultata. Prijedlog koji je iznio HUP reforma je u pravom smislu te riječi i što je najvažnije, radi se o prijedlogu koji je primjenjiv u relativno kratkom roku. Konkretno, traži se hitno povećanje neoporezivog dijela plaće sa 4000 na 5000 kuna, smanjenje niže stope poreza na dohodak s 20 na 15 posto te povećanje iznosa plaće koji se oporezuje po većoj stopi (od 30 posto) s 30 na 50 tisuća kuna. Uz to, predlaže se i smanjivanje mirovinskih doprinosa za prvi stup na 13 posto i zdravstvenog doprinosa na 15 posto, te povećanje opcija za neoporezive isplate zaposlenicima.
I prije i nakon objave prijedloga vodile su se žestoke rasprave o tome je li stanje doista tako kakvim ga poduzetnici doživljavaju, to jest je li porezno opterećenje rada u Hrvatskoj više nego u drugim državama. Kao i uvijek, svaka strana u takvim situacijama koristi brojke i statističke pokazatelje koji joj idu na ruku, no kao što se često kaže, vrag je u detaljima.
Progresivnost se ne primjenjuje kod alternativnih modela rada
Činjenica je da je na razini minimalne plaće porezni klin (razlika između bruto II i neto plaće u postotcima), iako čini gotovo trećinu ukupnog troška rada, relativno mali, cca 30 posto. Rastom plaća taj postotak značajno raste, pa tako za neto plaću od 25 tisuća kuna hrvatski poslodavci moraju uplatiti još dodatnih cca 80 posto tog iznosa državi. I to ako ne uračunavamo PDV koji na kraju pojede dodatnih 25 posto od ovog neto iznosa. Na djelu je uobičajeno načelo progresivnosti u oporezivanju i tu nije ništa sporno, osim što se ono ne primjenjuje kod alternativnih modela rada.
Ovaj prijedlog stoga ne odustaje od načela progresivnosti i solidarnosti – tko više zarađuje, treba izdvajati veće iznose na ime poreza i doprinosa - no nastoji donijeti značajno rasterećenje visokokvalificiranim radnicima koji su nužni za unapređenje ekonomske slike u cijelosti. Nastojeći razmišljati unaprijed, ovim se prijedlogom želi Hrvatsku pozicionirati u top 5 EU tranzicijskih zemalja za kvalificirane radnike po kriteriju iznosa koji zaposlenicima ostaje na raspolaganju od bruto iznosa plaće koju poslodavac uplaćuje za njihov rad. Ovo možemo promatrati kao odličnu mjeru za oporavak od negativnih demografskih trendova, posebno u regijama poput Slavonije, gdje ljudi imaju ograničene mogućnosti za stvaranje prihoda na načine koji su povoljnije porezno tretirani – bilo da se radi o prihodima od najma ili alternativnih oblika rada.
S druge strane, ako je Hrvatska atraktivno odredište za digitalne nomade, zašto to ne bi bila i za „obične“ zaposlenike - domaće, ali i one sa svih strana svijeta? Još kad bismo tome dodali ozbiljniji pristup internacionalizaciji visokog školstva kao još jednu mjeru demografskog oporavka pa da se ne događa da jedan mađarski grad srednje veličine ima jednak broj stranih studenata kao cijela Hrvatska, gdje bi nam bio kraj?
Zdravstveni i mirovinski sustav - pravo mjesto za obnovu
Pozitivni efekti ovakvih mjera na povećanje krajnje potrošnje i s time povezanih poreznih prihoda bili bi nesumnjivo izuzetno veliki. Osnovni je cilj ove reforme povećanje neto dohotka svim zaposlenima u Hrvatskoj (u privatnom i u javnom sektoru), kao i povećanje ukupne zaposlenosti. Ipak, ne slažu se svi da se radi o dobrom prijedlogu. Čuju se primjedbe da se radi o održavanju na životu nesposobnih poslodavaca te im se savjetuje da porade na tehnološkoj obnovi i modernizaciji poslovanja. Jesu li domaći poslodavci doista toliko nesposobniji i gramziviji od strane konkurencije?
Ovakav je stav osobito zanimljiv u trenutku kad imamo paradoksalnu situaciju da zdravstveni sustav pokriva troškove za 220 000 ljudi više nego što Hrvatska ima stanovnika, te činjenici da je unatoč drastičnom padu broja stanovnika u posljednjem desetljeću javni sektor nabujao za 100 000 zaposlenih. Dvije temeljne reforme – one zdravstvenog i mirovinskog sustava - unatoč tome što čine većinu proračunskih izdataka i što je prilika bilo - nisu niti započele. Ne bi li tu bilo pravo mjesto za provođenje obnove i modernizacije?
Naši poslodavci koji rade na stranim tržištima su to, htjeli-ne htjeli, morali provesti kako bi ostali iole konkurentni u globalnim okvirima. Isto su tako neutemeljeni strahovi da će na ovaj način poslodavci ostvarivati ekstra profit – oni koji bi željeli loviti u mutnom na taj će način vrlo brzo ostati bez radnika. Sadašnje tržište rada to naprosto ne tolerira. Ovdje se ne radi o smanjivanju poreza na dobit, nego na rad.
Ljude se motivira na rentijerstvo
Poslodavci traže jednostavan, ravnopravan i pravedan porezni tretman. Kako ga do sada nije bilo, svake godine raste broj visokokvalificiranih pojedinaca koji odustaju od klasičnih ugovora o radu i okreću se alternativnim oblicima rada, koji su često za radnike višestruko povoljniji. Ljude se motivira da ulaze u takve i razne rentijerske aranžmane, a tvrtke penalizira visokim opterećenjem rada. Kad se ukupno opterećenje rada smanji i ujednači s ostalim oblicima, bit će i prostora za napredak i rast bez ugrožavanja stabilnosti mirovinskog i zdravstvenog sustava.
Trenutno stanje vodi usitnjavanju većeg broja ekonomskih grana i dugoročnoj gospodarskoj neodrživosti. Hrvatska budućnost je u tvrtkama koje generiraju vlastite proizvode visoke dodane vrijednosti, koje su izvozno orijentirane i povećavaju zaposlenost te pomažu našoj zemlji da postane konkurentna ne samo onima u okruženju, već i razvijenim ekonomijama.
Vremena za promjenu na sreću još ima, ali ne puno. Pitanje je samo ima li i volje na svim razinama ili ćemo se zadovoljiti kozmetičkim promjenama postojećeg stanja, vječitim zaostajanjem na globalnom tržištu i prebacivanjem krivnje za to na nekog drugog. Poslodavci su svoje gotovo rješenje dali na pladnju, a na Vladi RH je da ga primijeni dok nije prekasno.
Izvor: Lider, piše Denis Sušac, predsjednik Izvršnog odbora HUP- Regionalnog ureda Osijek
