Nedovoljna pripremljenost, učestalo odgađanje ili pomicanje termina razgovora i drugi ’krivi koraci’ koji nas mogu udaljiti od željenog posla.
Kao da razgovori za posao sami po sebi nisu stresni, svim tražiteljima zaposlenja na kraju razgovora se po glavi vrti isto pitanje: “Što sam krivo napravila?”.
Možda ste sve odradili besprijekorno i kandidatkinja ste broj 1, ali ta sumnja vas i dalje izjeda. Jednostavno znate da ste pogriješili, znate da je bilo loše, znate da ste propustili ovu šansu. Možda ste prestrogi prema sebi, a možda ste doista počinili krucijalne greške na razgovoru za posao i sabotirali vlastite šanse.
Na razgovoru nećete dobiti “znak” da ste pogriješili
Činjenica je da je moguće da ste svojim postupcima ‘uprskali’ razgovor za posao, ali i da nije problem u vama nego se poslodavac već odlučio za drugog kandidata, za što vam šansa svakako raste s brojem ljudi koji su intervjuirani prije vas.
Fanika Ivaković, psihologinja i HR konzultantica, u razgovoru za women in adria je otkrila kako znati da niste bili uspješni na razgovoru.
Za početak, Ivaković je istaknula kako vam osobe koje se bave selekcijom kandidata u pravilu neće dati nekakav “signal” ili vam otvoreno reći da niste zadovoljili. No, u situacijama kad to rade, njihov bi zadatak trebao biti navesti posao za koji biste bili dobri.
“Često su i kandidati sami svjesni da neke pozicije nisu za njih pa na pitanje kakve poslove traže dobijemo odgovor da i jesu u potrazi za drugačijim pozicijama koje su više u skladu s njihovim interesima i sposobnostima”, rekla je. “Nastojimo nekada sugerirati osobi što bi bilo dobro za nju iz želje da pomognemo i da osoba što prije nađe mjesto koje će ju ispunjavati i gdje će biti zadovoljna.”
“Prva procjena u pravilu nije kvalitetna”
Ipak, tvrtke u pravilu nemaju visok broj otvorenih pozicija, stoga se oslanjaju na to da će se po završetku postupka kandidatima javiti s povratnim informacijama, bez sugestija. Suzdržat će se i kad je na samom razgovoru očito da kandidat nema očekivanja u skladu s onime što poslodavac može ponuditi. No, Ivaković smatra da je to pogrešno.
“Bilo bi u redu od intervjuera da kaže što pozicija uistinu uključuje, može li se napredovati i što se od novog zaposlenika očekuje. Tako je i kandidatu lakše odustati od nečega za što vidi da nije u skladu s njegovim očekivanjima.”
Budući da su i intervjueri ljudi, ni oni tijekom razgovora ne mogu uvijek procijeniti vide li kandidata na traženoj poziciji. “Potrebno je uzeti u obzir sve, uključujući i dojam kolega koji su s nama na razgovoru, rezultate testiranja i, naravno, želje i očekivanja kandidata.”
Ivaković upozorava i kako kvalitetna procjena u pravilu nije ona prva, već je potrebno razmisliti i biti
Izbjegavajte ove greške na razgovoru za posao
Svoje šanse kandidati mogu pokušati procijeniti tek temeljem vlastitog ponašanja i mogućih grešaka, a Ivaković navodi sljedeće greške na razgovoru za posao koje će vrlo vjerojatno za vas imati nepovoljan ishod:
- ne znate za koju tvrtku ili posao ste se prijavili, niste proučili oglas i opis posla
- izjavili ste nešto poput “radit ću bilo što, samo da me primite” – time niste pokazali motivaciju za određeno radno mjesto i objasnili što možete ponuditi
- nabrajate poželjne vrline prema savjetima iz različitih članaka, umjesto da doista promislite u čemu ste dobri, a u čemu niste
- kad vas se upita o idealnom radnom mjestu, izjavili ste nešto poput: “Bilo bi idealno da ne radim ništa, a primam plaću”
- nekoliko ste puta odgodili ili pomaknuli termin intervjua, zbog čega ostavljate dojam nepouzdane osobe
- niste se pripremili za razgovor i ne znate odgovoriti niti na uobičajena pitanja, poput predstavljanja, očekivane plaće, primjer konflikta…
Ako mislite da tim koji vodi razgovor ne zna da “ukrašavate” svoje vrline i sposobnosti, u krivu ste.
“Kada govorimo istinu naše cijelo tijelo potvrđuje to što govorimo, a svaki sugovornik voli istinu i autentičnost”, pojasnila je Ivaković. Neverbalna komunikacija je puno moćnija no što mislite.
Izvor: women in adria