Došli ste pripremljeni na intervju, sve teče kako planirano, loptica pitanja i odgovora uspješno prelazi mrežu, kad li odjednom – muk.
Druga strana nije dobila odgovor koji očekuje, vi niste dobili pitanje koje ste pripremili. Što sad? Da li je to bilo pitanje o dobitku na lutriji ili željama za zlatnu ribicu, više nije važno, mislili ste da je vaš odgovor dovoljno kreativan za drugu stranu da shvati, ali tamo vas je dočekao samo upitni pogled koji vam je sledio krv u žilama. Što se desilo?
Najčešća greška koju posloprimci čine jest brzopleto objašnjavanje onoga što su zapravo htjeli reći, ispričavanje za svoj odgovor ili jednostavno nepovezano nekontrolirano brbljanje, koje samo produbljuje ponor do šanse za posao. Kada se suočite sa neočekivanom tišinom, jedino što tada trebate učiniti jest ostati smireni. Neki intervjueri pribjegavaju tišini kao testu kojim provjeravaju koliko se dobro nosite sa stresom.
Dakle, što je najpametnije učiniti?
Zbrojiti misli i reći nešto u stilu: «Smatrate li da bih još nešto trebao/la dodati na ovu temu?», ali bez arogancije i straha. Iskreno.
Važno je znati što treba reći, ali još važnije je zašutjeti kada situacija to zahtijeva. Kako ne biste završili na putu bez povratka zapamtite sljedećih nekoliko naputaka;
