Jeste li uistinu spremni na promjene?
Hoćete li primjeniti odluku za koju znate da će donijeti prve pozitivne pomake nakon šest godina, a biti u cijelosti uspješna tek nakon dvadeset?
U stvari, situacija kod uvođena korijenitih promjena može biti i gora od opisane. Prije nego što prednosti neke temeljne promjene postanu vidljive, možemo očekivati period negativizma, zbrke, prekida u sustavu, kritika, preispitivanja troškova povezanih uz promjenu, ali i pitanja da li je baš ta i takva promjena uopće nužna (obično se postave negdje na samom početku implementacije)...
Sve negativnosti obično se vide odmah ili se mogu zamisliti – ali dobrobit je uvijek nešto u budućnosti, pomalo zamagljeno i ugroženo svim onim prijetnjama kojih smo vrlo svjesni.
Pogledajmo političare, na primjer. Ne Baracka Obamu, koji je izbore dobio, između ostaloga, upravo zato što je bio nošen sloganom CHANGE!, nego domaću političku scenu. Promjena, u mnogim područjima, više je nego nužna.
Da li je bilo koja osoba u politici, s mandatom od četiri godine ili manje, sklona riskirati svu negativnost eventualne promjene upravo u vrijeme dok obnaša mandat, a da je svjesna da neće ubrati plodove pozitivnosti uvedene i primjenjene promjene? Nije baš izgledno, zar ne?
Da li je direktor bilo koje razine, s potpisanim bonusima na godišnjoj osnovi, spreman uvesti promjene kada može znati da će sve prednosti te promjene procvasti tek za desetak godina? Ne vjerujemo baš.
Upravljanje promjenama može biti vrlo složen proces, no što možete napraviti u međuvremenu? Evo nekoliko ideja...
Rješavanje problema
Nisu sve promjene temeljne – postoje i tipovi promjena kod kojih su pozitivni efekti ipak malo bliži u vremenu.
Rješavanje problema je očit primjer promjena koje mogu pokazati dobre efekte odmah. No, kada su škare u nečijim rukama i problem se rješava brzim rezovima, uvijek nastrada netko, ili neki dio sustava. Ipak su prednosti vidljive, i to u vrlo brzom roku.
Porast profita, tržišnog udjela ili broja birača može biti vrlo jak motivator za promjene. No, ipak, dobre strane trebaju biti izgledne i mjerljive. Čak i ako nisu izgledne u smislu vremenskog roka, pozitivne strane trebaju biti vidljive odmah u percepciji poslovnih partnera, birača ili građana.
Obećanje koje promjena donosi također treba biti prednost koju je lako prihvatiti i usvojiti, u što kraćem roku. Rješavanje problema jest zgodna vježba, no uz nju svakako treba poticati i kreativnost u rješenjima jer upravo je kreativnost ono što u slučajevima nužde ili vremenskog pritiska može lako biti zaboravljeno.
Poboljšanja
Poboljšanja su nekako uvijek teža za napraviti nego rješavati probleme koji dolaze. Ona ipak zahtijevaju promišljanje i upravo zato su odmjerena – "korak-po-korak" poboljšanja ona kojima smo svi nekako skloni. Rizik je na ovaj način manji, razlomljen po koracima, a rezultati su vidljivi svima nakon svake uspješno obavljene faze. Poboljšanja mogu donijeti i uštede u vremenu i novcu, i to one uštede koje se lako mogu procijeniti i prognozirati.
I uz sve podatke, istraživanja i prognoze, donijeti odluku o nekoj dalekosežnoj promjeni može uistinu biti vrlo teško. No, pogledajmo to i s ove strane: uvijek će onaj tko se usudio biti prvi i biti prvi. Ostali će biti sljedbenici.
Ako nemate ništa protiv toga, onda postoji i još jedno rješenje: pustite druge da prvi isprobaju ono što ste i vi mislili napraviti. Kada vidite da ideja radi, možete se potruditi da stvari jednstavno napravite bolje od prethodnika – uostalom, ovako imate priliku učiti na tuđim greškama. Onaj tko je prvi u nekom području može biti uspješan, ali i ne mora. Rizik i troškovi su sasvim sigurno manji za one koji slijede.
Kod svake promjene prisutne su barem dvije vrste rizika. Prvi jest u tome što se predložena promjena može pokazati kao neuspješna, što nam pak donosi gubitak vremena, novca, energije, ugleda i tako dalje.
Drugi je pak rizik u tome što se predložena promjena može pokazati predobra, ali neke od njenih nuspojava mogu utjecati na trenutne prednosti kojih se teško odričemo. Uistinu, upravo kao što je pretpostavljena dobit dobar motivator, tako je i pretpostavljeni rizik velik demotivator!
Pitat ćete me kako to može konkretno izgledati, zato evo i jednog primjera temeljne promjene:
Svi proizvođači vina proizvode butelje koje sadrže 0,75 litre vina. Još od primjene 0,0 promila nekako smo izbjegavali popiti čašu vina uz ručak, proizvođači su mahali postotcima pada prodaje, vinari pokretali različite akcije da bi zadržali barem istu razinu proizvodnje. Boce su ostale iste: 1l, 0,75 i 0,25 litre.
Zamislite sada da se jedan vinar odluči proizvoditi butelje od 0,50 litre. Taman koliko treba za jedan par, jedan dobar ručak – zar ne?
Onaj tko bi se odlučio na ovaj rizik proizvodnje može se suočiti, recimo s dvije situacije: nova boca može postati toliko popularna da će svi kupci prestati kupovati butelje od 0,75 litara. Naš vinar je postigao uspjeh i izašao iz uobičajenih okvira. Svi ga drugi, ako žele opstati na tržištu, moraju slijediti i početi buteljirati boce od 0,50 litre.
No, promjena ipak ima i negativnu stranu: ako svi kupci kupuju novu bocu, naš vinar će profitirati, no kad pogledate ukupnu količinu prodanog vina, ona će biti manja.
Ili, jednostavno ljudi neće prihvatiti "novu" butelju i naš vinar će ostati bez i onoga što je mogao prodati. Biste li se usudili? Ili je bolje prionuti "brzim popravcima"?
Što god učinili, upravljajte promjenom – ona se neće sama dogoditi, a ako se i dogodi jer je netko drugi upravljao njome, posljedice mogu biti neželjene.
Za one koji se ipak usude: njegujte lidera u sebi!
U sljedećem članku pročitajte odgovore poslovnih trenerica na vaša pitanja!