Ništa, ali baš ništa ne valja! Jadna/jadan ja…
Jeste li ikada upali u zamku privlačenja pozornosti drugih na način da sebe predstavljate kao žrtvu? Znate kako to izgleda: puno negativnosti, kuknjave, jadanja, optuživanja drugih, i gle – ljudi Vas slušaju… Privukli ste pozornost, dobro, sad samo treba postići to da Vas ozbiljno saslušaju, uvaže svu silinu Vašeg nezadovoljstva i još Vam odaju priznanje na otkrivanju svih značajki negativnog događaja ili karakteristika osobe koju tračate. Čisto zadovoljstvo? Kako za koga...
Neki su čak pravi ovisnici o ovakvom obliku stjecanja pozornosti, neki to rade vrlo profinjeno i razrađeno, kraljevi i kraljice zemlje "Pasiva-agresiva". Pametni znaju: uvijek treba saslušati i "drugu stranu medalje", no ipak nekad uhvatimo sami sebe kako "padamo" na priču, zar ne? I znate kakvih kolega ima: onih kojima posao nikad nije dobar, šef je uvijek grozan, prema njima se nikad ne postupa fer i uvijek se baš njima dodijeli neizvediv radni zadatak. Što radite kad takve ugledate? Najvjerojatnije počnete bježati glavom bez obzira – pa dosta Vam je i vlastitih problema, da bi Vam ovakav pristup "trovao" dan, zar ne?
Svima nam se, s vremena na vrijeme, dogodi pad u negativan "mode". Možda čak i češće, ako su vremena takva da donose znatan pritisak zbog krizne situacije na poslu ili na vlastitom bankovnom računu. I da, u našoj kulturi često je socijalno prihvatljivo kritizirati ljude koji nisu prisutni, a oni koji se predstave kao najveće žrtve obično pridobiju i najviše pozornosti.
Problem leži u tome što je pozornost koju privučete svojim negativizmom obično na kraju vrlo skupa. Negativni pristup hrani vlastitu negativnost, koja opet na kraju vodi tome da i imate sve više negativnih osjećaja, koji dovode do negativnih događaja u životu. Problem je i kad se radna atmosfera pretvori u onu iz noćne more: negativno raspoloženi ljudi koji šire oblake negativnosti, sasvim sigurno ne mogu pozitivno utjecati na odnose s klijentima ili poticanje motivacije u kriznim vremenima. S druge strane, ponekad su sasvim pozitivne osobe u negativnoj fazi. Čak i s vrlo opravdanim razlozima, koje treba shvatiti i prihvatiti.
Što napraviti kada sami sebe uhvatite u ovakvoj fazi (ili kad shvatite da ste toliko pretjerali u crnilu da se kolege skrivaju iza aparata za vodu kada vide da dolazite hodnikom)?
